ReTTrovizor

16.11.2026.

09:00

STANI PANI

Imao je Stanivuković priliku da bude dio mnogo veće političke priče. Da uđe u širi dogovor , da bude dio ozbiljnijeg političkog preslagivanja, novih političkih odnosa i preuzme dio odgovornosti za ono što se naziva zajedničkim nacionalnim interesom. Ali nije. Izabrao je svoju priču i svoju računicu. I to je legitimno. Samo što politika ne funkioniše po principu da se veličina priče određuje veličinom ambicije njenog vlasnika.

STANI PANI
Foto:privatna arhiva

Znate li šta je kad dođe do stani pani? To vam je situacija kada je nešto hitno, zahtijeva snalaženje i brzu reakciju, donošenje odluke u posljednji čas ali to je i onaj trenutak zbunjenosti, zatečenosti i neočekivanog preokreta. Kada nekog baš iznenadi, stane i ne zna kud će. E, pa sad je stani pani. Kada se završe izbori i proglase pobjednici počinje ono što se u političkom životu Republike Srpske pokazalo kao zanimljivija disciplina od samog izbornog nadmetanja. Prebrojavanje, preslagivanje, prelijetanje, trgovina i potraga za novim gazdom. Mandati samo što se dodijele počinje njihovo prepakivanje. Kreće stani pani. Svi bi u vlast, neki bi i da budu opozicija vlasti ali ne i svojim ambicijama. Vladajući blok na izborima je osvojio mandata dovoljno da bez ikakve drame formira vlast ali ne i da zadovolji apetite za dvotrećinskom većinom koja je potrebna za neke više ciljeve , puno više od dnevno političkih prepucavanja. I onda je Dodik podigao ulog. Najavio 60 poslanika uz mogućnost da ih bude još više. I onda je nastala opšta poltiička uzbuna. Stani pani. Ko je već prešao, ko će preći, ko je obećao, a ko još čeka da vidi koliko mu se isplati. Poslanički mandat postao je natraženija roba, potražnja je rasla kako se približila konstitutuvna sjednica parlamenta. Tako su se mnogi zaklinjali da neće nigd‌je preći dok su jednom nogom dobro zakoračili u vlast, zaklinjali se da ih niko i ničim ne može kupiti, a već obukli drugi stranački dres objašnjavajući da im politika stare partije više ne odgovara. Posebnu dumenziju ovoj postizbornoj poslaničkoj trgovini dao je i Draško Stanivuković. Čovjek koji je okačio na bilbord prvog preletača kao da je zaboravio da bi prije postavljanja svakog sljedećeg valjalo da napravi inventuru u sopstvenom političkom dvorištu. Neka prebroji sve one koji su iz drugih političkih partija završili u njegovm pokretu, da ne moram ja. To bi mi baš oduzelo vremena . Kada drugi mijenjaju stranačku adresu onda su papci i preletači, a kada dolaze kod njega valjda su onda politički preporođeni. Kada su prelijetali u njegove redove, zanimljivo, nisu bili preletači nego pojačanja, novi ljudi i političko okupljanje kao dokaz da pokret raste.

Nije, dakle, problem u prelijetanju nego ko je vlasnik piste na koju se kad se preleti slijeće. Stanivukoviću je baš stani pani. Čula sam za još neke mu doskora bliske koji bi mogli da osvanu na njegovim novim bilbordima, a budu obrisani sa onih na kojima su bili sigurni.

Imao je Stanivuković priliku da bude dio mnogo veće političke priče. Da uđe u širi dogovor , da bude dio ozbiljnijeg političkog preslagivanja, novih političkih odnosa i preuzme dio odgovornosti za ono što se naziva zajedničkim nacionalnim interesom. Ali nije. Izabrao je svoju priču i svoju računicu. I to je legitimno.Samo što politika ne funkioniše po principu da se veličina sopstvene priče određuje veličinom ambicije njenog vlasnika. Sada kad je stani pani, kad se broje poslanici koji bi mogli da završe u skupštinskoj većini pitam se koliko će ostati u njegovoj manjini. Imao je mlađani Stanivuković priliku da bude dio velike priče, a sada bi mogao da ostane u onoj maloj sopstvenoj i to ne zato što mu je neko zabranio da bude veliki nego što se velika politika ne pravi samo od velikih očekivanja. Dodikova ponuda opoziciji za učešće u vladi nacionalnog jedinstva otvorila je još jednu zanimljivu stranicu. Umjesto razgovora o zajedničkoj odgovornosti, institucijama i važnim pitanjima za Srpsku prema tumačenju koje stiže od onih koji su im dogovor nudili opoziciju su više zanimale pojedinačne pozicije. Dodik kaže da je razgovora bilo, Stanivuković da nije . Dok tuđe kumove dobro pamti izgleda da razgovore o svojim koje bi za delegate brzo zaboravi.

Svako bi svoj dio kolača ali da se ne mijesi zajednički i svako bi funkciju ali ne i odgovornost.

I onda ti isti akteri govore o kriminalu, korupciji i trgovini uticajem. Valjda je politička trgovina problem samo onda kada se ne trguje njihovim pozicijama . Posebna priča je SDS. Tu je tek stani pani. Branko Blanuša i dalje je glavna figura unutarstranačkog obračuna i kažu oni koje je izbaco iz stranačkih organa grobar SDS-a koji je već odavno na aparatima. SDS Blanuša ubija lagano ali sigurno kao po zadatku vrlo svjestan šta radi samo još nije priznao za koga .

Stani pani je kažem vam gd‌je god se okreneš. I ministrima, starim i onim koji su se lijepo začešljali da sjednu u novu vladu , samo biće to sad sve po malo drugačijim pravlima igre koje naravno diktira pobjednik .

Razmislite zato, nemoj poslije da bude stani pani.

Izvol'te u skupštinskom salonu.

Pridružite se

Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici.

Provjereno.info