KRIVE DRINE

Drina je, kažu, kriva. Krivudava, nepredvidiva, nekad mirna, nekad nabujala . Rijeka ko rijeka teče svojim tokom. Problem nastane kada se oko nje skupe političari pa bi svako da je ispravlja, da je prevede na svoju stranu ali da se pritom ne pokvasi. Poslije izbornih rezultata u Srbiji, poraza liste Aleksandra Vučića i pobjede Studentske liste ponovo se otvorilo pitanje koje se prečesto postavlja, a rijetko do kraja izgovara: kuda ide Srbija i šta taj njen novi put znači za Republiku Srpsku? Ne radi se ovde samo o izborima, o mandatima i procentima. Priča je ovo o odnosima koji su se uvijek predstavljali kao bratski, strateški i gotovo neraskidivi ali su ponekad imali i ona sitna slova. Ona koja se ne čitaju pred kamerama nego tek kada se reflektori i kamere pogase, a neki računi dođu na naplatu. Srbija je pomagala i pomaže Republici Srpskoj. I treba. Od projekata, investicija i konkretne podrške do političke saradnje, specijalnih veza Srpske i Srbije koje nisu ničiji hir nego prirodan odnos naroda koji dijele jezik, istoriju i kulturu i mnogo više od zajedničkih prezimena u telefonskom imeniku.

Ipak, postoji htjeli to priznati ili ne i ona druga strana priče. Godinama se prvo šuškalo pa onda sve glasnije pričalo o vezama i finansijskoj pomoći opozicionim strukturama u Srpskoj. Toj opoziciji, a prepoznaće se, dakle nije smetalo kada je podrška iz Beograda stizala na njihovu adresu. Tada se Drina nije činila tako širokom , a prekodrinski kontakti nisu bili problematični. Naprotiv valjali su, ali oni koji su do juče računali na Beograd i te kako bi danas da mu drže lekcije. Oni koji su godinama očekivali da Srbija bude politički faktor u Republici Srpskoj sada bi da taj faktror postoji samo kada radi za njih.

Baš zgodno. Srbija je uvijek dobrodošla dok pomaže tebi ali postaje problem kada podržava nekog drugog. To se valjda zove principijelnost po novom političkom rječniku. Po starom, to su dvostruki aršini. Naravno niko nema pravo da pomoć pretvara u blanko ček niti se prijateljstvo mjeri po tome što će neko bez pogovora podržavati svaku tvoju odluku . Ako se već govori o principima onda bi valjalo da važe i kada je vlast na tvojoj strani i kada nije. U suprotnom ne govorimo o principima nego o interesima upakovanim u svečanu ambalažu. A, gd‌je je tu Vučić? Godinama je njegova podrška bila važan dio sveukupne političke slike. Ali nije da nije bilo trenutaka koji su ostavljali prostor za pitanja. Recimo, nedolasci na obilježavanje Dana Republike, sastanci sa nepriznatim visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom i poruke koje nisu baš uvijek zvučale onako kako bi mnogi u Republici Srpskoj željeli da zvuče, ali sve to je ostalo zabilježeno u nekom političkom retrovizoru. Ne mora svaki susret biti izdaja niti se svaki diplomatski i nediplomatski potez tumačiti kao okretanje leđa. Država ima svoje interese i diplomatija svoje kanale, a politika svakako i svoje pragmatike. Ne možete baš uvijek očekivati da ljudi zaborave ono što su vid‌jeli samo zato što smo u bratskim odnosima. Uprkos svemu podrška Milorada Dodika Aleksandru Vučiću nije izostala. Nije se čekalo da svaki potez Beograda bude savršen niti da svaki politički račun bude poravnat. Naročito nije bilo razloga da se očekuje da će opozicija u Republici Srpskoj koja je godinama od Srbije očekivala podršku od‌jednom pokazati veću lojalnost prema Vučiću od onih koje je često kritikovala. Nije je ni pokazala bar ne na način kako je to nekome odgovaralo. Kada je trebalo da se traži podrška iz Srbije svi su se tada pozivali na bratske veze, a kada je trebalo pokazati solidarnst prema vlasti u Srbiji od‌jednom su se počele pojavljivati političke ograde, kalkulacije i mudro ćutanje. Bratstvo je po toj logici samo po sebi lijepo dok ne zatraži da se nešto i vrati. Nije bratstvo kreditna linija koja se aktivira samo kada zafali političkog kapitala.

Izborni rezultati u Srbiji ne smiju se čitati kao presuda jednom čovjeku niti kao dozvola da se proglasi nova istorijska epoha.

Pobjeda Studentske liste poslala je jasnu poruku da biračko tijelo želi promjene i da nijedna politička pozicija nije zagarantovana. Ni ona koja je do juče d‌jelovala nedodirljivo.Tek će se vidjeti kuda ide Srbija i hoće li ovo biti početak ozbiljnog političkog preokreta ili samo jedna etapa u mnogo dužoj političkoj borbi. Lako je proglasiti novu eru ali šta ona sve nosi biće jasnije za nekoliko mjeseci svakako, a eto brzo i predsjedničkih izbora. Republika Srpska svoju budućnost ne bi smjela da veže za pretpostavke niti da svaki politički zemljotres u Srbiji dočekuje kao smak svijeta ili kao najavu spasa. Srbija je važna. Veoma važna. Odnosi među nama moraju da budu dovoljno čvrsti da prežive i različite političke izbore i neslaganja i promjenu vlasti.

Nismo mi rođaci sa sela koji se sretnu na slavi i odmjere ko je kome došao, pa se poslije prepričava ko je s kim sjedio i ko je kome šta rekao. Nismo ni prekodrinci koji svoju bliskost moraju dokazivati svaki put kada neko u Beogradu ili Banjaluci promijeni politički ton. Mi smo jedan narod sa svim svojim razlikama, greškama, zabludama i političkim pod‌jelama.Zato, ne bi smjeli da budemo taoci tuđih izbornh kalkulacija .

Drina ne smije biti granica. Popićemo je, rekao je onomad Dodik u jednom intervjuu kada ga je novinar upitao: šta da je Drina vječna granica i da je sva njena voda sadržana u čaši ispred vas. Možda je ta rečenica bila više metaforička i politička nego realan plan ali poruka je bila jasna. Ne smije rijeka Drina, ni kriva ni prava biti prepreka svemu što nas povezuje. Ako ćemo već i da je pijemo prvo treba da prestanemo da pijemo jedni drugima krv zbog toga ko je pobijedio ko izgubio i čija je podrška trenutno korisnija. Podršaka se ne mjeri samo dolaskom na svečanost i rukovanjem pred kamerama, mjeri se i kada nije zgodno i kada postoje neslaganja i kada politički interes traži da se okrene glava. Isto tako ni podrška nije garant da se nekome podrazumijeva vječna zahvalnost. Možda će Srbija krenuti drugim novim putem , a političke karte ponovo će se promiješati pa će oni koji su se do juče kleli u jednu politiku sutra objašnjavati da su oduvijek vjerovali u drugu pa brisati tvitove podrške prije izbora napisane. Samo narod nije dužan da svaki put povjeruje u novu mapu. Drina će nastaviti da krivuda. Na nama je da ne krivudamo baš toliko u stavovima da danas ne nazivamo izdajom ono što smo juče tražili, niti bratskom pomoću samo ono od čega smo imali korist.

Drina može da bude kriva koliko hoće ali ako je mi pretvorimo u granicu onda nije kriva rijeka. Krivi smo mi.

Narod koji zaboravi da mu je Drina kičma a ne zid prije ili kasnije shvatiće da nije ostao bez obale nego bez pravca.