PRELIVANjE I DOLIVANjE

Neke tečnosti nikako se u politici ne daju zadržati u vlastitim posudama. Malo se dolivaju, malo se prelivaju ponekad se i prospe , a najčešće se boga mi posuda i promijeni. Sve zavisi od toga ko je drži ko naginje i ko se nada da će nešto kapnuti na njegovu stranu. Tako ovih dana čitamo i slušamo kako bi se stanje iz Srbije moglo preliti u Republiku Srpsku. Razni političari, analitičari i hroničari društvenih i političkih kretanja, a najviše opozicionari među kojima su najglasniji Igor Crnadak i Nebojša Vukanović najviše priželjkuju da se studentski bunt koji je prerastao u pobjedu Studentske liste nad listom Aleksandra Vučića preliti preko Drine. Kao da je dovoljno da se negd‌je malo dolije pa se onda prelije gd‌je bi njima dobro došlo. Samo tu ima jedan mali problem. Republika Sprska je upravo prošla izbore a izborni rezultat nije pokazao prelivanje koje bi neki želejli da vide. Naprotiv, izbori su pokazali su da je SNSD dobio ubjedljivu podršku birača i da je politička stvarnost bar kada je riječ o izbornom raspoloženju potpuno drugačija od one koju neki priželjkuju da se prelije iz Srbije. Ali ko još mari za rezultate kada čekaš da se nešto prelije. Kad ne možeš napraviti sopstveni talas onda stalno čekaš neki tuđi da poklopi tvoje političke protivnike. Lakše im se nadati da će se politička klima promijeniti uvozom nego ubijediti birače da glasaju za njih. Republika Srpska, smatraju ti vječiti gubutnici nije dovoljno politički sposobna i samostalna da sama odluči šta misli nego joj se talno traži raspoloženje u komšiluku. Ako je u Srbiji ili kojoj god zemlji u Evropi protest eto kažu samo što se nije prelilo. I dok se tako vječni opozicionari bave planom kako da se stanje prelije vlast se bavi ozbiljnjim poslom i konkretnijim prelivanjem. Tako će se sudeći prema najavama lidera SNSD-a Milorada Dodika poslanici nekih opozicionih partija preliti u vladajuće pa eto nama dovotrećinske većine, pa kako nedavno najavi Dodik možda čak 60 poslanika vladajuće garniture u skupštinskim klupama. Eto nama našeg tradicionalnog prelivanja koji se ciklično ponavlja poslije svakih izbora . Skupština nije još ni konstituisana, a već stižu najave o prelivodama. Dakle 6 ili 7 ako se ostvare najoptimističnije prognoze. Nije to baš malo. Iznenadićete se ko je sve tu . To je čitava jedna mala opozicija koja će da se prelije na starnu vlasti, a da ne mora mijenjati salu već samo klupu. Draško Stanivuković još ošamućen i ljut od rezultata izbora kojim se nije nadao spremio je javnu sramotu za sve prelivode. Okačiće ih kaže na bilborde , a što se njih tiče vjerovatno može samo mačku o rep. Oni će promijeniti mjesto sjedenja , društvo za stolom i naravno neko ranije izgovoreno mišljenje. Jer se u politici stavovi najbrže mijenjaju. Ono što je do juče bilo neprihvatljivo naglo postaje državnička odgovornost nagrađena nekom funkcijom najčešće . Ono što je do juče bila izdaja to više nije. Još se javno ne zna ko će se odvažiti na ovaj prelet, nagađa se, ali već imamo sasvim dovoljno razloga da se zapitamo šta je onda sa svim njihovom uvjeravanjima da će biti alternativa vlasti. Ako je nečija politička vjernost trajala do prve ponude onda se pitam do kada će i ova nova trajati. Do prvog novog prelivanja. Dakle, čaša je prelivena ali je za sada sigurno da se neće mijenjati onaj koji je drži.

Čaša je odavno prelila i u SDS-u i tu bi dobro došlo jedno ozbiljno pražnjenje ali ne samo od ovih koji bi da jedne druge izbacuju nego od nagomilanih problema, pogrešnih odluka i uvjeravanja da se odgovornost uvijek može preliti na nekog drugog . I tako, dok se svi bave prelivanjem, ostavkama, preletima i čekaju da im se nešto prelije u Srpsku Dodik je srpakovao kofere i i otišao u Ameriku. Kritičari se naslađuju, kažu otišao baš u vrijeme kada je na „midterm“ Tramp doživio težak poraz . Pa na Zapadu ništa novo . Istu sudbinu još decenijama prije doživljavali s su i Obama , Klinton, Regan, Truman... Izuzeci su bili i Klinton, i to 1998. godine i Džordž Buš mlađi 2002. Neki su predsjednici uprkos porazu na pola mandata opet dobijali predsjedničke izbore na redovnim izborima. I tu ima i te kako dolivanja i prelivanja samo na malo višem nivou od ovog našeg mikro plana.

Politička scena u Srpskoj trenutno može se opisati kao zanimljiv spoj dolivanja, prelivanja i odlivanja. Jedni dolivaju bunt, drugi prelivaju skupštinksu većinu dok neki pokušavaju da sačuvaju ono što im je iscurilo iz partije. Pitanje je ko će na kraju ostati sa punom čašom, a ko će morati da se zadovolji samo kapljicama. I da se razumijemo još, niko nema ekskluzivno pravo na nezadovoljstvo građana. Ako ima bunta on se trebao pokazati na izborima kao i ta vječna potreba za promjenama. Politička volja građana ne može se proglasti pogrešnom samo zato što se ne uklapa u nečija očekivanja niti se tuđi politički uspjeh može poništiti prizivanjem da se nešto prelije preko Drine. Izbori nisu prognoza vremena da čekamo hoće li stići talas iz Srbije, a ni Republika Srpska nije baš prazna čaša u koju će svako doliti ono što mu preostane. Neki će uzalud čekati da se nešto prelije jer nisu shvatili da ono što im nedostaje nije bunt iz Srbije nego podrška u vlastitoj kući.

A, to se za razliku od vode ne može doliti.