SLUŽBA

Okrenite se polako i pogledajte onog tamo što stoji. Samo bez naglih pokreta, molim. Sasvim lagano se okrenite i pogledajte neupadljivo. E, baš tako. Polako sa pitanjima, sve ću vam objasniti. Taj vam je služba. Kod nas je sve služba. Ako neki političar napravi dobar potez to je sve služba, a ako ne napravi onda je tek sve odradila služba. Osnuje li neko partiju, ma to je napravila služba, a kada ta stranka iznenada nestane sa političke scene baš onako kako je i nastala naravno da je ugasila služba. Pojavi li se na političkoj sceni neki novi politički igrač, zna se da on ne bi tu bio da ga neko nije smišljeno ubacio u igru. Ko drugi nego služba. Kada neko iznenada promijeni svoj poltički stav ili mišljenje koje nikad nije ni bilo njegovo tek onda je potpuno jasno da je služba odradila svoje.

Služba radi prekovremeno. Radi punom parom i prvu i drugu i treću smjenu da joj je uvijek malo kancelarija i budžeta . Nema događaja koji se ne može objasniti službom, ni političkog procesa za koji se ne može pronaći neka nevidljiva ruka koja ga je pokrenula, usmjeravala ili zaustavila.

U Republici Srpskoj odavno se za pojedine političke partije priča da ih je napravila služba, a članstvo se što je posebno smiješno hvali kako pripada službi. To ima samo kod nas da se služba hvali kako je služba. Neke su partije navodno nastale da bi nekome uzele glasove, neke da bi oslabile druge, ali i da bi bile rezervna opcija.

Neke partije i postoje samo zato što je neko procijenio da bi bilo korisno da postoje. Nije ni važno imaju li program on se svakako može prepisati, nije važno ni imaju li članstvo i ideologiju. Samo je važno ko ih je napravio.

Nije služba samo u politici. Imamo mi i raznih sveznajućih analitičara koji su u službi službe. Oni sve znaju, sve razumiju i sve objasne pa čak i ono što se nikada nije dogodilo. Ta njihova analitička sposobnost posebno dolazi do izražaja kada treba da se objasni zašto je neko nešto uradio, a da pri tome ne postoji nijedan dokaz da je to stvarno tako. Tu se rijetko barata činjenicama, barata se procjenama, a procjene su poznato je najtačnije kada odgovaraju unaprijed. Nisu ni novinari pošteđeni službovanja.

Recimo kao postaviš neko nezgodno pitanje sigurno te instruisala neka služba, ako ga ne postaviš onda naravno radiš za drugu službu. Objaviš li informaciju koja jednima odgovara, a drugima ne zna se čiji si i onda si otkriven.

Mediji su odavno, kažu upućeni, postali ispostave raznih obavještajnih centara, a novinarska akreditacija u pojedinim tumačenjima služi samo kao maska za tajni zadatak.

Još malo pa će se i vremenska prognoza tumačiti kao operativna akcija. Objavi li se da pada kiša nekom odgovara, ako ne pada spriječena je, a ako zagrmi to je sigurno znak da se nešto sprema.

Više se ne zna ko je koja služba, ko za koju službu radi i ko je čiji čovjek.

Domaće službe su prema tim tumačenjima napravile jedne, a strane službe su napravile druge. Ima i onih tumačenja da su svi zajedno u istom poslu samo što to jedni rade iz patriotskih razloga, a drugi iz nepatriotskih. U toj šumi navodnih veza i kombinacija ne zna čovjek više ni kome da vjeruje na riječ ili mora prvo da se angažuje pa da provjerava biografije u nekoj tajnoj arhivi.

Obavještajne službe i te kako ovdje rade. Pa dobro, reći ćete, to svi znamo. Naivno bi bilo vjerovati da se velike političke igre igraju otovorenih karata. Istorija nam je puna primjera u kojima su strane službe kroz razne operacije uticaje, podmetanja i manipulacije proizvodile krize, pokušavale da izazovu haos i usmjere političke procese u pravcu koji odgovara njihovim interesima. Što bi onda Balkan, Republika Srpska i BiH bile izvan toga.

To su vam one vrlo opasne situacije kada se društvene pod‌jele produbljuju, političke tenzije podižu, a institucije i građani uvlače u sukobe čiji se stvarni cilj ne vidi baš odmah. Nekada je samo dovoljno proizvesti sumnju, malo potpiriti sukob, plasirati informaciju u pravom trenutku ili stvoriti privid da se nešto dešava sponatno. Nema tu nikakve enigme da uticaj stranih službi i te kako postoji, ali je neozbiljno svaku političku neprijatnost automatski proglašavati nekom tajnom operacijiom bez dokaza i pokušaja da se

utvrdi šta se zaista dešava. Nije baš svaka politička greška rezultat tajne zavjere. Nekada je stranka nesposobna, političar sujetan, a često je razlog vrlo jednostavan. To je vlast, interes i borba za fotelju. Zato je služba idealan izgovor kada nemaš odgovor. Samo kažeš da je služba. Ako nema objašnjenja i ne želiš da preuzmeš odgovornost samo prošapćeš: ma to je služba. Tako se politička odgovornost uvijek elegantno može prebaciti u domen tajnih operacija. Služba je najmoćnija i najomraženija institucija koju nikad niko nije vidio ali o njoj svi sve znaju. Ima ljude u partijama, medijima, institucijama, na društvenim mrežama, pa čak i među onima koji se kunu da se protiv nje bore. Toliko je ta priča o službi sveprisutna da se pitam postoji li iko ko jednostavno radi svoj posao bez zadatka, tajne šifre i naloga. Kad bolje razmislim, zapravo je uspjeh službe što je uspjela da ubijedi sve da je ona svuda. Kada više ne vjerujete nikome i svaku informaciju smatrate operacijom, svaki politički potez nečijim nalogom onda najlakše upravljate onima koji misle da su sve prozreli.

Prije nego što nekoga proglasite čovjekom službe možda da ipak prvo potražite neki dokaz. Služba možda jeste svuda, ali nisu baš svi ni sposobni i nesposobni po službenom zadatku.

I ovdje ću stati.

Služba sve prati.