Nova ofanziva na policiju Republike Srpske

Ustavni sud BiH, onaj u kojem nema srpskih sudija i kojeg zato s pravom nazivamo krnji, donio je još jednu dobro osmišljenu i očigledno pripremljenu odluku. A ona samo pokazuje da Sarajevo i dio stranih centara moći nije i nikada neće odustati od reforme policije. Osporava taj krnji sud dijelove Zakona o policiji Republike Srpske: digitalni potpis, izdavanje kvalifikovanih sertifikata i međunarodnu policijsku saradnju. A to je reforma policije na mala vrata.

Reforma, sama po sebi, trebalo bi da znači nešto novo, dobro, obećavajuće, ali u ovom slučaju značila bi ukidanje MUP-a Republike Srpske. I više od dvadeset godina uspješno se odolijeva toj namjeri i u tome se jednostavno mora ustrajati. Znate li šta bi Republika Srpska bila bez policije?

Vratiću se u 2003. godinu, čini mi se baš ovako nekako s proljeća. Tadašnji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun odlučio je da ukine obavještajnu agenciju Republike Srpske, odnosno da nametne OVA BiH. I bila je to uvertira za sve one srpske borbe oko policije i nadležnosti. Baš kao za ukidanje obavještajne, formirana je već 2004. godine Komisija za reformu policije u BiH. Naravno da je stranac predsjedavao komisijom – Vilfred Martens.

Slobodno ću reći – ozloglašeni. Efikasna i jedinstvena policijska struktura u BiH – to je bio cilj, jasno i glasno su ga izgovorili Ešdaun i oni koji su ga poslali u BiH i u BiH podržavali. A do tada je uveliko rovario po pravosuđu, zakonima, Ustavu, ustvari. Mučni su ti razgovori i pregovori bili. Još mučnije pripreme za ukidanje srpske policije. Konstantno su u javnosti plasirane informacije o kriminalu, korupciji, neuspjelim akcijama.

Pljuštale su informacije o policajcima i specijalcima. Moglo bi se reći da je kobna greška u Višegradu, u kojem je u aprilu 2004. ubijen Novica Lukić, dok se ustvari tragalo za njegovim bratom Milanom po nalogu Haškog tribunala, poslužila kao razlog da se u reformu uđe agresivnije. Ni dan-danas nije najjasnije zašto se u toj cijeloj akciji kola slomiše na Draganu Lukaču, tada komandantu Specijale, iako on sigurno nije među prvim ljudima u lancu odgovornosti. Ali, to je priča za neke nove redove i naslove. Ispričaću ih i ispisati sigurno jednom. Vratimo se na reformu.

Od uspostavljanja komisije do konačnog Martensovog plana, MUP Srpske bio je pod stalnim pritiskom haških istražilaca, tužilaca, sudija. U tom periodu samo onaj ko nije Srbin nije bio osumnjičen za skrivanje i pomoć Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Evidentna je bila namjera Ešdauna i stranaca da se pokaže da je policija Srpske slaba, da bi se u koštac sa svim kriminalcima i oblicima kriminala uhvatila neka jedinstvena struktura. I desilo se jedva nešto – dvije godine ranije formirana Agencija za istrage i zaštitu, poznatija kao SIPA, dobija neka policijska ovlašćenja. Ali, MUP Srpske i dalje se drži. I slobodno ću reći da je to jedina prava, zajednička borba svih političkih prvaka u Republici Srpskoj u tom periodu. I vlasti i opozicije.

15. decembra 2004. godine Vilfred Martens objelodanio je svoj plan reforme policije u BiH – jasno je naveo da to znači ukidanje MUP-a Republike Srpske. Tadašnji premijer Dragan Mikerević podnio je ostavku narednog dana. Pala je Vlada, ali ustalo je jedinstvo. Pedi Ešdaun je bijesan prijetio ukidanjem Republike Srpske. Nije uspio. Nije uspjela ni reforma kako su je zamislili bošnjački lideri, Sulejman Tihić, Haris Silajdžić… uz svesrdnu podršku Ešdauna i njegovih saradnika.

Unazad dvadeset i kusur godina od reforme se desila: Direkcija za koordinaciju policijskih tijela i tri agencije koje u svom sastavu otprilike ima i MUP Srpske. Opstala je policija, ali je napadana svih ovih dvadeset i koju godinu. I ne znam zašto se ne mogu oteti utisku da se opet pokušava pripremiti teren kako bi se policija Srpske prikazala kao loša, neefikasna, neetična, korumpirana i ne znam kakva sve ne. Tako bi i najnovija odluka krnjeg Ustavnog suda dobila na značaju. Ozloglašenog stranca već imamo… a ovaj put nešto jedinstva ne vidim.

Ali vidim, javnost vidi da je MUP Republike Srpske najuspješnija agencija u BiH. Pokazuju to rezultati. "Hitra“, "Transporter“, "Storidž“, "Alfa“, "Vertikala", ubistvo Ljubiše Mrdaka i pljačka pošte u Crnoj Gori, bjegunci sa Interpol-ovih potjernica… samo su neke od međunarodnih akcija koje je policija Srpske uspješno realizovala sa agencijama u regionu i šire. Mogla bih da nabrajam i nabrajam… O domaćim neću ovaj put, ima ih bezbroj svih ovih godina.

Prisjetimo se i kako su se proveli specijalci Rame Isaka u Dubaiju, a kako oni iz Republike Srpske, pod trobojkom.

Kad smo kod Dubaija, ne mogu da se otmem utisku da u ovoj odluci krnjeg Ustavnog suda svoje prste ima ministar inostranih poslova, jer razloga itekako ima da se uplaši međunarodne saradnje i sve bolje pozicije policije Republike Srpske. Dalo bi se pisati danima i o zajedničkoj kontakt tački za saradnju sa EUROPOL-om za koju se cijelo Sarajevo diglo da ne profunkcioniše. Jer nije bitno spriječiti, recimo, trgovinu oružjem, važno je da nema policije Srpske.

I zato… U pamet se Srbi, da nam ne bi kakvog Vilfreda poslali. Sigurna sam da još jedan poraz stranci ne bi podnijeli.