Uknjiženo ćutanje

Svakodnevno slušamo o borbi za imovinu Republike Srpske, odnosno da ona ne pripada Bosni i Hercegovini. I to je tačno, ali prosječnom stanovniku Republike Srpske to ustavno pitanje je prekomplikovano. Ono što, takođe, može da čuje su vijesti da je imovina Srpske pravoslavne crkve u FBiH upisana na “državu”. Pa će mu se logično nametnuti pitanje, ako BiH nema imovinu kako je pripadoše crkve, crkvišta i groblja?

Republika Srpska jeste sigurna luka za sve Srbe u BiH, ali ima Srba i na drugoj strani. Malo, ali ih ima. I gdje nema naroda, ima svetinja. Jesu rušeni, jesu zapušteni, ali ih ima. I svjedoče da smo tu bili, da je to srpsko koliko i bošnjačko i hrvatsko. Ali, nažalost, oni su prepušteni samo sebi i toj istoriji.

A vijest o uknjižavanju imovine SPC na “državu” ostala je bez ikakve reakcije. Pa evo ispita da se borba za imovinu pokaže na pravom primjeru. Da dokažemo na realnom slučaju ima li BiH pravo na imovinu ili nema. Ako ovo pitanje ostane bez reakcije, svaka priča postaće demagogija.

I ne treba biti iznenađen ovakvim postupanjem FBiH. Oni da su Srbe ikada prihvatili, ne bi skoro svako groblje bilo uništeno. Problem je što smo mislili da se od uništavanja neće preći na uknjižavanje i što postoje oni koji misle da FBiH ne želi da obriše svaki trag postojanja Srba.

To pokazuju i reakcije na odluku Ustavnog suda BiH o “neustavnosti” Vlade koje su došle iz FBiH. Nije im bilo dovoljno što je Ustavni sud BiH donio apsolutno nepravnu odluku, nego im je zasmetalo i to što su sudije iz reda Hrvata glasale protiv. Dakle, smeta i najmanje iskakanje iz stava da sve što je iz Republike Srpske ne valja.

Ali, naivnih je uvijek bilo. Gori su oni koji se kunu u srpstvo, a ćutke gledaju ono što se radi Srpskoj crkvi u FBiH. Da je uknjižena njihova fotelja ili kakva partijska prostorija na državu BiH, digli bi ustanak. Ovako, dok je fotelje, bez jednog groblja ili crkvice nećemo propasti. Pa jel’?

A ako je za brigu što Srbi nisu zaštićeni u FBiH, još za veću brigu je što im je pravna sigurnost ugrožena i u Republici Srpskoj. U par mjeseci iz Suda BiH, za koji stalno slušamo da je neustavan i antisrpski, stižu dvije presude - jedna za rođendansku čestitku, druga za sliku na transparentu.

Kaže sutkinja Sena Uzunović da su povrijeđena osjećanja nekih Bošnjaka. Ali ako slavite mudžahedine i arlaučete “Alahu ekber”, nema zakona koji će vas zaštiti. Ali, ako je presuđen predsjednik Republike, pa ko garantuje da neće biti svako od nas? Sad se vidi - ne garantuje niko.

Ipak, predsjednik je političar, nema niko dovoljno hrabar (ili lud) da ga uhapsi. Njega će braniti i timovi pravnika, on može da ode i do Strazbura. A šta će, kako premijer voli reći, mali čovjek? Ko će njega zaštiti?

I nije bitno šta mislimo o svakom od njih. Ne trebamo ih ni poznavati. Presuđeni su. I sutra možemo biti i mi. Ako uvrijedimo tanana osjećanja nekog mudžahedina ili ako budemo poštovali Ustav Republike Srpske.

Premijer, i pojedini političari, i “stručnjaci za bezbjednost”, pak, najveću opasnost vide u mljekarima. Za njih, ne ruše muslimanske strukture (političke, obavještajne, pravosudne i medijske) Republiku Srpsku, nego mljekari. Njih 50, kako smo mogli vidjeti danas na mitingu. Ako i toliko.

A da smo upregli medijsku, stranačku i drugu mašineriju da spriječimo pravno nasilje iz FBiH i sa nivoa BiH, kako je podignuta za mljekare, ne bi jedan grob, a kamoli groblje bilo uknjiženo na “državu”.

Ognjište će živjeti samo dok u njemu ima žara. A neko taj žar mora razgorjeti. Ako će se svesti na “oštre” reakcije na Tviteru čije trajanje je oročeno na jedan dan, zatraviće ognjište. I sva će Republika Srpska postati neka imovina koja će biti uknjižena na “državu”.