SVOJ TI POS’O

Politika odavno liči na rijaliti program. I dalje u tome ubjedljivo prednjači gradonačelnik Draško Stanivuković. Svaka nova epizoda performansa ima novi zaplet, kulise, publiku i rekvizite.

Ovog puta scenografija je bila u dvorištu zgrade Vlade. Rekviziti: pano sa brojkama i grafikonima rasta cijene goriva, planom za akcize i ublažavanje posljedica globalnog haosa zbog napada Amerike na Iran. Uglavnom performans je gradonačelnik najavio zbog krize, ali kako je u pisaniji kojom je ovaj performans najavio njegov Pokret, one koja je izbila zbog "sukoba na Balkanskom Istoku".

Da, dobro ste pročitali Balkanski Istok.

Dobro, ko radi taj i griješi, ali ko ne radi griješi još više, pa je u najavi još napisao i adresu Administrativnog centra u Istočnom Sarajevu.

Kako god, performans se odigrao u dvorištu zgrade Vlade. U Banjaluci. I to nije sve.

Uprtio je Draško Stanivuković i dvije korpe iz supermarketa da bolje dočara šta se moglo kupiti nekada i sada za iste pare. Sve je spremio, ali se jednom nikako nije nadao. A, to je da će mu nenadano na njegov peformans stići premijer Minić sa sve ministrima i ukrasti mu šou.

Stanivuković nije mogao sakriti iznenađenje uprkos dobro uvježbanom, blaziranom osmijehu. Sa dvije korpe iz marketa gradonačelnik je objašnjavao ekonomiju, inflaciju, robne rezerve i još ponešto iz oblasti geopolitike, ali i agrara, jer kad već nosiš korpe red je da se pokrije širok spektar tema.

A on smatra da sve pokriva. Osim rupa po cesti. Korpe su, valjda, trebalo da simbolizuju prazne džepove i prazne robne rezerve ili prazne police političke neozbiljnosti. Nije baš najjasnije. Ali je jasno da kreće nova serija performansa, čini se onih predizbornih.

Iako nije potpuno jasno ni da li će biti kandidat i ko će ga podržati i šta misli o ovima što su već rekli da neće, jer odgovore na ta pitanja u korpi nije donio. Dok se po gradu raspadaju ulice, komunalni haos ne prestaje, regulacioni planovi se pišu i brišu, gradonačelnik se ispred Vlade bavi svim onim što nije njegov posao, ali zna čiji je. Robnih rezervi istina nema, ali nema ni rezerve parking mjesta, nema rezervnog objašenjenja za haos u saobraćaju, nema rezerve za komunalni kolaps. Ali ima korpe. Dva komada. Iz supermarketa. Negdje sam to već vijdjela, čini mi se. Baš se čini poznato.

I taman kad smo mislili kako će ovaj performans proteći u njegovoj standardnoj teatralnoj atmosferi, na scenu nenadano stupa premijer Minić.

Čuo, kaže neku larmu u svom dvorištu, pa kao pravi domaćin sišao da vidi šta se dešava. Nenajavljen . U direktnom prenosu. Sa rečenicom koju bih ja uvrstila u politički folklor: "Svoj ti pos'o".

Tri riječi. Kratke. Jednostavne.

U prevodu, manje ličnog marketinga više posla.

Otprilike kao kada profesor zatekne učenika kako objašnjava reformu školstva, dok mu zadaća danima stoji nenapisana, jer problem ove predstave nije u političkom polemisanju.

Problem je što se svi bave tuđim poslom. Jedni vode grad, ali se bave vladom. Ne Đajićem. Vladom Republike Srpske.

Premijer treba da vodi vladu, ali se bavi gradonačelnikom, jer mu, kako kaže, larma po dvorištu. Oni treći komentarišu sve, ali ne rade ništa.

Banjaluka ima toliko problema da se od njih može napraviti trilogija, a ne jedna pres konferencija, ali gradonačelnik ima preča posla.

Rupe u asfaltu imaju dublju istoriju od nekih političkih karijera. Saobraćaj funkcioniše po principu lutrije, komunalne službe postale su urbani mit. Ali on ima plan za globalne krize i akcize. Iz korpe.

Jer kada politika počne ličiti na šoping, onda je jasno da se ne kupuju rješenja nego pažnja. Valjda mu je manjka.

Zato rečenica premijera Minića nosi jednu brutalno jednostavnu istinu. Nije naš problem što političari rade loš posao, nego što uporno rade tuđi.

Zato i rečenica: "Svoj ti po'so" nije upućena samo jednom čovjeku. To je rečenica koju bi građani trebalo da izgovore cijeloj političkoj sceni.

Ako je politika odavno postala predstava, ako su se konferencije pretvorile u skečeve, a funkcije scenografija za lični marketing, ko u ovom gradu uopšte radi svoj posao?

Banjaluci ne trebaju glumci sa rekvizitima. Treba joj neko ko će konačno spustiti korpe, ugasiti kamere i početi da radi.

Svoj pos'o.