KALKULANTI

Ima tih političara i njima bliskih biznismena koji nikada ne griješe. Ne zato što su posebno pametni, sposobni ili što su neki veliki vizionari. To je zato što oni nikada ne rizikuju. Oni osluškuju, čekaju, važu i mjere, pa onda preračunavaju. Oni prate i gledaju ko će dobiti pa tek onda odluče kome su oduvijek vjerovali. Takvi su kalkulanti. Ne pitajte ih nikada šta misle, već ih samo pitajte odakle vjetar duva.

Ako vjetar promjeni smjer promjeniće ga i oni i to ekspresno. Smjer će promijeniti bez griže savjesti i bez crvenila u licu uz novu verziju priče. Onda kada je bilo najteže, kada su pritisci bili najžešći i kada su mnogi tvrdili da je vlast na koljenima, kalkulanti su se povukli u svoje mišije rupe. Ne baš potpuno, jer ipak treba malo ostaviti otškrinuta vrata. Za svaki slučaj, neko bi rekao diskretna podrška, a ja bih rekla podrška sa zavjesama navučenim do poda da se ne vidi i da se ne čuje.

Da se slučajno ne sazna jer nikad se ne zna kad bi mogao pred tu rupu u kojoj su se krili proviriti neko iz neke ambasade. Možda će se promijeniti vlast, pa neko nazvati i pitati: A ti si bio uz njih ?

Pa kako onda to da se objasni. Zato je, mišljenja su kalkulanti, dobro bilo biti ni tamo ni ovamo. Malo uz vlast, pa malo protiv vlasti, malo za Dodika malo protiv njega, a malo i za narod, ali i ne baš predaleko od „stranaca“. Ipak najviše za sebe. To je već ozbiljna politička disciplina.

Ti što su vrlo glasno pričali kako je gotovo, kako se sistem raspada, kako je Dodik gotov i samo što nije pao i kako treba biti spreman za novu vlast, oni bi sasvim slučajno bili tu odmah pored te nove vlasti kad bi došla. Kalkulat ne navija, on kalkuliše i čeka rezultate. To je ta posebna vrsta hrabrosti, kad se treba pokazati nema je, a kada treba da se stane uz nekog u najtežem trenutku zauzet je. Na važnom je sastanku ili je hitno morao "tetki da odnese lek".

Kada prođu sve oluje, e tada kaluklant izlazi u punoj opremi uz širok osmijeh i ispeglano odijelo i spreman je za fotografisanje. Eto ih svuda, na proslavama, na prijemima, na događajima i u prvim redovima. Sa najkitnjastijim čestitkama u AI vizualu. Eto ih u prvim sekundama poslije izbornog rezultata baš kao da su sve vrijeme bili tu i kao da samo prije nekoliko mjeseci nisu tražili sigurno skrovište da se sklone. Kao da nisu računali ko će pasti i pažljivo čuvali svoje poslovno carstvo od pogrešne strane. Jer znate kako, posao je posao, a obraz može i da sačeka. Posebno kada se važe između vlasti i raznih pritisaka. Tada se kalkulator ozbiljno zagrije jer jedna je operacija podržati nekoga koga znaš da će možda izgubiti, a sasvim druga kada si siguran da ćeš dobiti. Onda više nema problema i tada podrška može da postane i javna i glasna. Dirljiva da vam suza iz oka kane. Toliko dirljiva da se čovjek zamisli da su samo čekali pravi trenutak da pokažu koliko su zapravo bili odani. Samo ih eto ranije nismo dobro razumjeli.

Nisu kalkulanti ćutali iz straha, ma kakvi, oni su ćutali strateški i procjenjivali situaciju. Nisu oni prizivali ničiju propast nego su samo "realno sagledavali političke okolnosti". I nije tačno da su oni čekali da vide ko će da pobijedi, oni su samo bili oprezni.

Kalkulanti ipak na jedno nisu računali. Oni misle da se pamti samo rezultat, a ne pamti se samo to. Pamti se i put do rezultata, pamti se ko je bio tu kada je bilo teško, pamti se i ko je ćutao i ko se sklanjao i ko je pričao iza zatvorenih vrata. I kome. Pamti se i ko je javno govorio jedno, a privatno radio sasvim drugo. I naravno pamti se i ko je prvi stigao da čestita kada se prašina slegla i sa najširim osmijehom „holivud smajla“ izgovorio: "Ma znao sam. Jesam li ti rekao?"

Jesi. I tu kalkulant misli da je pobijedio. E, pa nije. Postoji velika razlika između čovjeka koji je vjerovao i kada nije baš bilo popularno vjerovati i čovjeka koji je čekao da vidi da li će mu se vjerovanje isplatiti.

Prvi ima stav, a ovaj drugi zauvijek samo kalkulator. Kalkulator koji nema ni lojalnost, ni ideologiju nego samo plus i minus. Dobitak i gubitak, i rizik i korist. I njegove osnovne računske operacije ko dobija njemu se približava, a ko gubi od njega se udaljava. I tako cijeli život. Kao u nekom političkom GPS- u preračunava novu rutu samo što nikada ne zna gdje ide. Zna samo gdje mu je sigurnije. Ima i onih kalkulanata koji su toliko pažljivo kalkulisali i podršku davali na decimale onako tek toliko da se ne zamjere. Da se zna da podrška postoji, ali dovoljno mala da uvijek mogu reći: "Pa nisam ja nikada bio uz njih".

Sada kada su izbori prošli i kada su se prebrojali redovi i mandati kada se zna ko je gdje kome se treba čestitati, a kome javiti eto njih.

Nema više straha jer nema ni ambasada. Nema rezervne varijante jer sad je lako, sad se zna i može se i glasnije. Može se i u prvi red. Kalkulant je najhrabriji kada je bitka završena. Čeka ko će izaći iz rova da izađe sa zastavom i pozdravi pobjednika. Ovo i nije priča o pobjednicima i gubitnicima, već o karakteru. Nije sporno što je neko protiv vlasti ni što ima drugačije mišljenje i nije nikakav problem pogriješiti u procjeni već je malo ružno kada nemaš mišljenje dok ne vidiš rezultat i kada ti je hrabrost obrnuto proporcionalna riziku i kada ti lojalnost raste ili pada zajedno sa izbornim procentima. Kalkulant nikada neće prizanti da je kalkulisao. On će reći da je bio mudar, oprezan i pragmatičan. A, bio je samo kalkulant i ništa više.

I zato kada ih vidite kako se guraju naprijed, kako pružaju ruke, kako prvi čestitaju i kako se kunu u ono u šta su do juče sumnjali nemojte se čuditi. To je samo prirodni proces kalkulanata. Kruženje kalkulanata u prirodi i politici. Oni nikada ne biraju stranu nego trenutak. Vlast se može promijeniti jer nijedna nije dovijeka, mijenjaju se i savezništva, ali jedno uvijek ostaje. Pamti se ko je bio tu kada je bilo najteže, a još više se pamti ko je gledao na sat, čekao rezultat i računao na koju će stranu poslije izbora.

I začas se presvukao iz neutralnog i najodanijeg.

Do neke nove kalkulacije.