EKSKLUZIVNO ISTRAŽIVANjE

Dobar dan. Imate li vremena za par pitanja? Radimo jedno malo istraživanje.

Rekao vam je pretpostavljam u ovih posljednjih par mjeseci barem dva ili tri puta prijatan glas anketara sa druge strane žice. I meni je. Pred izbore se ne istražuje samo javno mnjenje. Istražuje se apsolutno sve. I svako. Istražuje se, na primjer, ko vodi, ko pada, ko je treći, pa i ko je prvi među onima koji misle da su prvi.

Istražuje se ko bi glasao za nekoga kada bi izbori bili sutra, a ko bi glasao za njega ako bi kojim slučajem izbori bili prekosutra, jer se do tada možda može čovjek predomisliti. Vrlo je važno i ko plaća istraživanja i naravno kome. Ako je vjerovati pričama koje kruže ovim predizbornim ciklusom i političkim kuloarima stranačke centrale više liče na istraživačke centre nego na političke partije. Telefoni rade, agencije rade, fokus grupe gore, a političari za to vrijeme rade ono što najbolje znaju, nerviraju se dok rezultati istraživanja putuju od centrale do centrale kao da su strogo čuvana državna tajna.

Svima nam je već poznato da državna tajna nekako najbrže procuri, a posebno cure istraživanja. Neka slučajno, a neka i namjerno. Navodno neke partije gotovo opsesivno naručuju ankete. Jedni naručuju da vide kako stoje oni, a drugi da vide kako stoje protivnici ili recimo šta bi bilo kada bi se kandidati zamijenili. Naručuju onda sljedeću anketu da provjere ovu prethodno urađenu i na kraju još jednu da provjere da li su sve prethodno urađene tačne. Na kraju više niko ne zna ko je naručio istraživanje, ni ko ga je platio, ni ko ga je radio, a ni kome je namjenjeno.

Postoji jedna zanimljiva teorija političkog specijalnog rata: platiš istraživanje, dobiješ rezultate pa ih onda malo „doradiš„ ako ti se ne sviđaju. Ili platiš da ih dorade.

Čula sam i za priču da je jedan političar u usponu naručio istraživanja, ali lažna. Ako želiš protivniku da napraviš haos još bolje. Pošalješ mu istraživanja u kojem njegov kandidat pada kao kruška. I onda čekaš. Ne moraš ništa drugo. Ne moraš ni napadati, ni kritikovati, ni sazivati pres konferencije, već samo lagano pustiš brojku.

Recimo kandidat XY izgubio 10 posto podrške. Sasvim dovoljno da u centrali protivnik nastane vanredno stanje. Onda svi zovu svakoga, vrši se istraga ko je naručio istraživanje, traži se krivac, razmatra se promjena strategije i kampanje. Na strašni sud odmah se poziva onaj stranački strateg koji je sve vrijeme tvrdio da je situacija odlična, a on se onda logično pravda kako je teren vrlo složena kategorija. Tako vam je to. Teren nikada nije dobar kada istraživanje nije dobro. Tada uglavnom postaje složen.

Politika je čudo, kao i istraživanja. Ima jedna stvar koju nijedna agencija ne može precizno da izmjeri, a to su oni najvažniji. NEOPREDJELjENI. Taj misteriozni sloj biračkog tijela koji političare tjera da umjesto da noću spavaju gledaju u plafon, a istraživače da zovu i sazivaju ponovo i ponovo .

Neopredjeljeni su najskuplja politička roba. Svi ih žele, a niko ih ne poznaje i niko nema pojma šta će uraditi. Ta najvažnija kategorija uredno sasluša sve, gleda TV, priočita sve portale, sluša i vlast i opoziciju, važu sve argumente i onda na kraju ne kažu ništa. I to je najgora moguća stvar za gospodu političare. Puno je lakše kada znaš da te neko ne voli, a još lakše kada znaš da te voli. Ali kad ti kaže vid‌jećemo svakom kandidatu se aktivira alarm u stomaku. Jer vid‌jećemo u prevodu znači nemam pojma šta ću uraditi i nemoj me više zvati. Upravo ti i takvi mogu da odluče izbore. Zato se trenutno najveća politička bitka bije upravo za one procente birača koji još ništa nisu odlučili. Za njih su napravljeni posebni programi, obećanja, spotovi, ručkovi i otvaranja i sve ono što politička industrija proizvodi kada dođe stani pani. Šta za to vrijeme rade neopredjeljeni? Pa, možda sjede kući i misle: ma svi ste mi isti. Tu nastaje najveća nervoza jer političar jako dobro zna da sve možda može iskontrolisati osim čovjeka koji sjedi za stolom pije svoju kafu i nikako da odluči za koga će glasati. On vam je, baš taj čovjek, najtraženiji u Republici Srpskoj. Ujedno i najnepredvidiviji. Njega teško da mogu da predvide sva moguća istraživanja i agencije. Posebno što neki od njih priznaju da kada ih anketari nazovu namjerno slažu.

Kad me pitaju za koga ću glasati ja kažem nešto sasvim deseto, čula sam to sopstvenim ušima. I šta ćemo sad. Agencija dobije odgovor, političar dobije procenat, novinari dobiju naslov, a taj se slatko smije.

E, baš on koji je slagao anketara zapravo je postao najvažniji učesnik javnog mnjenja, jer možda je rekao istinu, a možda i nije, jer je odavno naučio da se ne treba baš uvijek govoriti ono što se misli. Ni komšiji, a kamoli nekim tamo anketarima. Tako dobijamo istraživanja koja se međusobno razlikuju toliko da čovjek pomisli da se izbori održavaju u dvije različite države. U jednom istraživanju neko vodi, u drugom ga nema ni na mapi. Sve zavisi ko je pitao, koga je pitao, kada je pitao ali i ko je platio.

E, druga faza te istraživačke igrarije su mediji. Onda pojedini mediji i sveznajući novinari počinju da bombaju istraživanjima da vide reakciju, ispitaju puls, da se pošalje poruka i čisto da se malo uznemiri protivnik. To su vam ona istraživanja što su već stigla do tri centrale, pet redakcija i šest kafana. Obično ide i naslov EKSKLUZIVNO, narod odlučio. A, narod naravno nije odlučio, možda još razmišlja. E, zato je svaka predizborna anketa fotografija napravljena u pokretu jer može pokazati trenutak ali ne mora ishod. A, ta se razlika često namjerno zaboravlja. Jer svaka brojka lijepo izgleda posebno ako je tvoja. I svi gledaju u brojke, a zapravo bi trebalo da gledaju malo više u ljude. Jer se izbori ne dobijaju u eksel tabelama i ne glasaju grafikoni već ljudi i među njima najviše onih koji danas kažu jedno, sutra drugo, a na dan glasanja zaokruže treće. Zato je najskuplje istraživanje ono koje niko ne može naručiti, a to je istraživanje posljednje minute kada birač uzme olovku, pogleda listić i odluči. Sjeti se svega što je gledao mjesecima i baš tada odluči. I to je jedino istraživanje koje se računa. Do tada vi istražujte zovite, pitajte, plaćajte, a vi tamo nastavite da lažete anketare ako vam je dosadno.

Najveće istraživanje svakako ne radi nijedna agencija nego narod. To ekskluzivno istraživanje se zove izborni rezultat.

A, sad izvinite zvoni mi telefon, moram da odgovorim na par pitanja.