STRATEZI

Nekada su se u politici tražili ljudi koji znaju da riješe problem. Danas se traže ljudi koji znaju da objasne zašto problem nije problem. Kada im to ne uspijeva angažuju se stratezi. To je posebna vrsta politčke flore i faune. Ne biraju se po rezultatima nego po samopouzdanju. Što manje pogodaka oko sebe imaju to su im cjenovnik i tarifa veći . Što su više puta promašili sve uvjerljivije objašnjavaju kako je zapravo sve bilo dio plana. Njihov najveći talenat nije strategija. Njihov najveći talenat je da ubijede političare da bez njih ne mogu. Onda ih često vuku pravo u provaliju svesrdno ih uvjeravajući da je to zapravo sigurna prečica. Najskuplji ljudi u politici trenutno nisu ni ministri ni direktori javnih preduzeća. Najskuplji su oni koji za debele honorare govore: „ne reagujte“ ili još gore „reagujte odmah“, ali instrukcije koje daju uglavnoim su potpuno pogrešne.

Tada gledamo razne predstave. Ide prvo jedna verzija, pa druga, pa demanti prve, pa demanti drugog demantija. Onda stratezi ubjeđuju da smo pogrešno razumjeli ono što su oni pogrešno rekli .

Na kraju ispadne da je jedina konstanta potpuna konfuzija, da ne kažem enigma. Tako je "sporna" akcija na Palama u potpunosti opravdala ime mjesta gd‌je se odigrala. Enigma. Jer sve je i dalje enigma. Prvo smo čuli da nije bilo upotrebe sile, dok je grupa Paljana uporno tvrdila je da jeste, onda od‌jednom čusmo da je ipak bilo sile , pa da nije bilo, pa da jeste bilo. I dalje je enigma da li je bila prekomjerna ili neopravdana jer to bi valjda trebalo konačno da kaže unutrašnja kontrola. Ima i u ovom cijelom slučaju rukopisa „vrhunskih stratega. „ Ima tu još raznoraznih enigmi.

Recimo ko su stratezi plakata sa podignutim šakama i pozivima na okupljanje i proteste uz simbole i poruke koji neodoljivo podsjećaju na neke ranije političke kuhinje i režirane predstave. Ti stratezi izgleda reciklitraju sve, pa i bunt.

Posebna su vam priča uvozni stratezi. Oni uglavnom stižu iz Srbije da minijaturnim laptopom i prepametnim telefonom "pro pro maks" , prezentacijom i ilustracijom u boji izrađenoj u vještačkoj inteligenciji i izrazom lica kao da ih je sam Bog poslao da spasavaju stanje.

O biračima govore kao da analiziraju tržište detrdženta jer o tom tržištu znaju bolje nego o političkim prilikama i odnosima u Republici Srspkoj . Oni crtaju strelice , a obožavaju da ubacuju i izraze na engleskom , na primjer krizni narativ, „ damage control“ , „ spin i target publika“.

To sve naplate kao da su izmislili demokratiju , a o Republici Srpskoj znaju kao Paljani o lokalnim izborima u Subotici. A Paljani znaju svašta. Stratezi ne poznaju ni ljude ni mentalitet, ni političku istoriju ali zato odlično poznaju broj računa na koji im se uplaćuje honorar. Domaći stratezi u vječnoj borbi sa uvoznim zaslužuju posebnu analizu. To su , naravno čast izuzecima koji su tu da potvrde pravilo, ljudi kojma je najveća preporuka to što su sami sebe proglasili znalcima. Iza sebe nemaju nijednu dobijenu kampanju ni pobjedu koju su oni izvojevali . Ništa što bi mogli potpisati, a da vrijedi. Nemaju ni biografiju ni rezultate , ali imaju vizit kartu i paprinu i u didžital formi šti bi rekli oni. Na njoj piše politički konsultant. Strateg. E, tako nam je kako nam je baš zbog tih stratega koji misle da je dovoljno otvoriti profil na društvenoj mreži, nekoiliko puta izgovoriti imidž i to je strategija. Naši političari valjda u strahu od svake krize gutaju sve što ima se servira . Rezultat je to što im svaka naredna izjava zvuči gore od prethodne, a svako novo saopštenje koje kao treba da popravi ono prethodno napravi još veću štetu.

Svaki pokušaj kontrole krize pretvori se u novu krizu.

Političari plaćaju bogatstvo da bi sve izgledalo bolje, a na kraju zahvaljujući odabranim stratezima izgledaju gore nego šti bi izgledali da su samo jednostavno rekli istinu. Istina je jeftinija od strategije. I traje duže. I nije najveći problem što vlast ima loše stratege u komunikaciji niti što opozicija misli da će je spasiti isti oni koji nisu uspjeli spasiti ni one prije njih. Fora je u tome što su stratezi postali nekim političarima važniji od zdravog razuma. Ne znam kako se i zašto to desilo .

A, kada nabjeđeni strateg počne da vodi politiku, istina počne da sluša stratega, tada više uopšte nije pitanje ko je napravio krizu. Tada je najveća i jedina kriza što su oni skupo plaćeni da gase požar postali najveći piromani. Onda više problem nije ni politika nego to što je neko počeo da naplaćuje paljevinu kao strategiju.

Pa se od dima istina ne vidi .