BISTRE GLAVE U MUTNA VREMENA

Moram priznati da ima nešto dirljivo u kampanji pod imenom „Generacija bistre glave“. Zvuči mi kao da smo konačno pronašli recept za bolju budućnost, pa hajde da uvedemo školske uniforme i zdravu užinu kako bi d‌jeca koja će zahvaljujući integralnoj kifli i pravilno zakopčanoj kragni na školskoj uniformi jednog dana valjda postati bolji ljudi od onih koji danas vode gradsku i svaku drugu politiku.

Nemam ništa protiv. Naprotiv. Treba d‌jeca da jedu zdravo i da imaju dostojanstvene škole. Djeca treba i da budu jednaka, makar po uniformama ako već u ovom društvu ne mogu po šansama. Treba ulagati u d‌jecu, sve se slažem. Ali nije sve baš tako idealno kao u ovoj kampanji. D‌jeca treba da imaju bistre glave, ali i njihovi drugari koji odrastaju oko Banjaluke, recimo u Bistrici da imaju bistru i pitku vodu. Džaba im bistre glave ako nemaju da popiju bistre vode. Lijepo je da imaju zdravu užinu, ali šta ćemo sa porodicom koja kupuje flaširanu vodu jer im česma služi za ukras. Ovo naše gradsko čeljade može imati i uniformu i kravatu i amblem ali ako se majka onom tamo prigradskom što se probudio bez vode pita hoće li voda ikada poteći, onda problem nije samo u tome hoće li zdravo užinati.

Nekako mi se čini da se grad uređuje baš kao instagram profil. Svi lijepi i nasmijani sa projektima zvučnih slogana, ali i dalje se pitam šta ćemo sa vodom. Moguće da voda nije dovoljno fotogenična, pa nije baš za promotivni spot. Teško se gradonačelnik i njegova svita može nasloniti na vodu koje nema i reći: ovo je budućnost. Slažem se sve, kažem. Može školska uniforma i zdrava užina i neka nama generacija bistre glave ali još ima dosta toga mutnog provo da se razbistri. Nisu svi baš tako naivni da ne vide razliku između ozbiljne i strateške politike i predizborne dekoracije od koga god dolazi. Kako nam se izbori bliže dekoracije će, slutim, biti sve više. Sve će da vrvi od slogana, maketa i vizualizacija. Posebna pažnja ide na istorijske trenutke, recimo knez Lazar u kružnom toku. Ako već ne znamo kako da riješimo sve saobraćajne i infrastrukturne probleme pa da pokušamo sa istorijom. Kružni tok dobija kneza. Prava atrakcija. Građani Banjaluke tako će dobiti priliku da jutrom kruže oko kneza Lazara dok smišljaju kako se što prije kroz saobraćajni kolaps dokopati odredišta. Samo što se od istorije ne rješavaju infrastrukturni problemi, građevinski haos , i ne teče voda kroz cijevi. Ne sumnjam da će car Lazar u kružnom toku biti impozantan, ali da se malo podsjetimo i onog manje fotogeničnog dijela grada. Regulacionih planova, tendera i urbanističkih rješenja, sumnjivo ucrtanih zemljišta. Sve se to mora objasniti uz zdravu užinu. Sve to što je manje simpatično od školske uniforme, ali pokazuje kako grad zaista funkcioniše.

Glava bistra, a u javnosti mutno. Naravno da ne tvrdim da je svaki sklopljeni posao mutan. Daleko od toga. Ponešto je svima kristalno jasno. Kristalno jasno se vidi kada se u regulacionom planu pojavi nešto što nigdje nije postojalo. Recimo zgrada ili neki dodatni kvadrati i poslovni prostori, tenderi, investicije i strateško burazerski partneri. No, ne treba biti zloban. Možda je to zapravo sve dio velike filozofije bistre glave. Jer da bi glava bila bistra mozak mora stalno da se vježba i da se propituje ko je dobio, ko je raspisao, ko je izabran i ko je promijenio plan. Pa da se pita koje znao ko nije znao, ima li kumova, partnera, prijatelja uže i šire rodbine. Zanimljivo je uvijek podsjetiti se i ko je bio protiv, a sada je za i ko je bio za, a sada je protiv i najvažnije ko će sve to da plati.

Nemam ništa protiv da gradonačelnik promoviše generacije bistre glave. Ići će to. Teže je napraviti vlast koja će imati čiste namjere, čiste račune i čiste planove. Lako ćemo d‌jecu naučiti da razlikuju zdravu od nezdrave užine. Teže je naučiti građane da prepoznaju razvoj grada od predizborne predstave. Tu već treba ozbiljno znanje. Čudo su izbori. Što su bliži svi političari sve više vole d‌jecu i penzionere, igrališta i spomenike. Sve pršti od humanih d‌jela. A, da ne pričam kako svi vole grad i imaju viziju i u toj viziji i generaciju bistre glave.

Ajde onda, kada već hoćete da napravite generaciju bistre glave da joj se ostavi i bistar grad. Bistar grad u kome se zna ko šta radi i za šta je zadužen, za koliko para, po kakvom planu i u čijem interesu.

Bistar grad u kojem tender nije misterija, regulacioni plan nije lutrija a razvoj da ne bude ona riječ što se vadi iz punih džepova svaki put kada se kupe politički poeni. Neće generacija bistre glave dugo biti bistra od slogana već će živjeti u onakovom gradu kakvom im ga ostave. A, ta generacija bistre glave neće ocjenjivati grad po tome kako su političari lijepo pričali o budućnosti nego po tome šta im je ostavljeno. Zato bi trebalo svi da se pozabave malo manje bistrim glavama, a malo više bistrenjem mutnih poslova. Kada su poslovi mutni džaba generacija bistre glave.

Bitno je da zapamtite i da građani ne traže gradonačelnika sa bistrom kampanjom, već traže uređen grad sa čistim računima, jasnim planovima i vodom u cijevima.

Sve ostalo je predizborna nezdrava užina.