E, to je politika

Nakon višemjesečne političke krize prouzrokovanom procesima pred pravosuđem na nivou BiH protiv rukovodstva institucija Republike Srpske, prvenstveno predsjednika Milorada Dodika, sve je riješeno mirno. Možda i premirno. Dodik je otišao u Sud i Tužilaštvo, dao izjavu, pritvor je ukinut i sve se vratilo na staro.

Međutim, i ovdje se pokazalo kako užarene glave i stavovi formirani na političkim platformama vrlo često od nečega što bi trebala biti državnička politika naprave dnevnopolitičko blato, gdje za mudrost nema nimalo mjesta.

Ostrašćenost, potezi koji se formiraju samo na kontriranju, a vrlo često i mržnji, prema protivniku (protivniku iz sopstvenog naroda) za čas od ozbiljnih političara naprave licemjere. Svi procesi pred pravosuđem na nivou BiH, a vođeni po nalogu jednog stranca (spornog mandata), ogolili su sav besmisao BiH. Ali, nažalost, otkrio se i potpuni nedostatak ozbiljne politike.

Kada je krenula kriza usljed prvostepene presude za nepoštovanje odluka OHR-a predsjedniku Miloradu Dodiku, pojedini opozicioni predstavnici pozivali su Dodika da se „preda i spasi Republiku Srpsku pritisaka i problema“. Takvi pozivi dočekani su na nož od strane vlasti, koji su takve prijedloge nazivali sramotnim i podaničkim.

Danas, kada je Dodik mirno otišao do tog istog Suda, dao izjavu i ukinut mu pritvor (doduše za drugi predmet), opozicija ga optužuje da je „povio rep, ponizio institucije i pogazio zaključke“, dok predstavnici vlasti hvale i brane ovakav potez.

Dakle, u samo nekoliko mjeseci razmaka mi dobijamo potpunu zamjenu stavova u dva politička bloka. Oni koji su pozivaju na diplomatičnost i državničku odgovornost, danas takav potez kritikuju, a oni koji su pozivali na najradikalnije odgovore danas su najveće diplomate.

A šta to pokazuje? Da ovdje niko nema političku mudrost, nego da sve svoje stavove zasnivaju u odnosu na određenu ličnost i u odnosu na trenutak. Ono što je bilo dobro juče, nije dobro danas i ono što je dobro za jednog, nije dobro za drugog. Tu nema nikakve politike, samo politikanstva gdje je žrtva najčešće država.

Opozicija svoj program bazira isključivo na Dodiku – kada su vidjeli priliku da ga uz pomoć sramotnog postupanja Suda BiH smaknu sa scene, pozivali su ga da se preda. Danas, kada je otišao u taj isti sud, optužuju ga za gaženje institucija Republike Srpske. I ne vide nikakvu odgovornost, a o stidu da ne pričamo, što su oni pozivali da radi ono što je sada uradio.

Ne odmiče se ni politika stranaka na vlasti previše od Dodika. Oni ne preispituju nijedan njegov potez, ništa što radi. Da je u tom istom sudu potpisao unitarnu BiH, djeluje da bi pojedinci koji su do juče pozivali na nezavisnost Republike Srpske slavodobitno slavili novu, unitarnu BiH.

Šta ako Apelaciono vijeće potvrdi prvostepenu presudu? Kako će se onda ponašati oni koji su pozdravili odluku suda? Kako će se ponašati oni koji danas optužuju Dodika što je „priznao Sud BiH“, ako sutra opet pozove na njegovo nepoštovanje? Nije težak odgovor – poslanici vlasti će pričati šta priča Dodik, a opozicija sve kontra. Pa makar ne bili u pravu nijedni ni drugi.

Ovo će definitivno primiriti tenzije i smanjiti pritiske, pa je s tog aspekta Dodikov potez dobar. Samo što se to sve moglo desiti mnogo prije. Ali problem nije riješen. Taj nakaradni sistem ostaje, a pred tim istim institucijama se sudi i običnim ljudima. I vjerovatno će se suditi i dalje. Republika Srpska hoće biti zaštićena ako zaštiti instituciju predsjednika, ali je slaba ako ne obezbijedi da svaki čovjek nema straha da će jednog dana biti osuđen za isto za šta je suđeno predsjedniku.

Na kraju, ovo pokazuje i da je sve politika. Sve se može dogovoriti i završiti. To je ponekad dobro, ali onda ne može niko da se kune u snagu i suverenost. BiH svakodnevno pokazuje kakav je cirkus od države i tragikomično izgleda kada se federalni političari kunu u njenu snagu, dok sljedeći dan otvoreno provode diktate nižerazrednih diplomata. A Republika Srpska pokazuje da ne može da iznese sve kako je zamislila i da je ideja samostalnosti još daleko. Prosto, previše je tu problema. Ali, ipak, i takva Republika Srpska je više država od ovakve BiH. I zato je treba paziti i jačati.