NEKO TO ODGORE PRATI SVE

Danas je 12. maj – Dan Svetog Vasilija Ostroškog, dan kada se veliki broj građana iz Crne Gore, Hercegovine i cijelog regiona, ne samo vjernika, okuplja oko sveca; dan kada je od 1996. godine ulicama Nikšića održana velika litija u čast svecu, ili bolje reći – kada sam svetac okuplja narod u gradu Onogoštu da zajedno pokažu vjeru. Nije slučajno ni kada u litiji čujete ljude koji kažu: „Ja nisam veliki vjernik, ali mislim da nešto postoji.“ I prije samih litija narod se još mnogo ranije okupljao i pohodio Ostrog, pokazujući svoju nadu i vjeru u sveca koji je rođen 1610. godine u malom hercegovačkom selu Mrkonjići kao Stojan, u porodici Petra i Ane-Anastasije Jovanović.

Kao dvanaestogodišnjeg dječaka roditelji su ga, u strahu od danka u krvi, poslali u skroviti manastir Zavala kod strica Serafima. Mladi Stojan je kasnije prešao u manastir Tvrdoš, gdje se zamonašio, dobio sveštenički čin i ime Vasilije. Zbog zuluma koji je tada vladao, Vasilije se kao arhimandrit povlači u Pećku patrijaršiju i na Svetu Goru. Godine 1638. u Peći je rukopoložen za mitropolita hercegovačkog, odnosno zahumskog. Zbog napada na Tvrdoš, pa i njega samog, Vasilije odlučuje da se skloni na Svetu Goru, ali ga na putu zaustavljaju mještani Bjelopavlića uz obećanje da će mu svako davati po mjericu pšenice kako bi mogao da preživi. Prvo se skrivao u pećini u Pješivcima, da bi kasnije prešao u jednu pećinu pod Ostrogom, gdje je u stijeni sazidan i mali manastir i gdje je proveo posljednjih petnaest godina ovozemaljskog života. Pošto je živio skromno, podvižnički, a pričalo se da posjeduje i iscjeliteljske moći, narod ga je pohodio, kao što danas pohodi njegove mošti koje se čuvaju u Gornjem manastiru Ostrog, obnovljenom u velelepno zdanje za vrijeme mitropolita Amfilohija, koji je zbog radova na njemu često bio osuđivan i proganjan od prethodnog režima.

U moć njegovog iscjeliteljstva, vjere, nade i ljubavi vjeruju podjednako i hrišćani i muslimani koji pohode Ostrog i mošti sveca, ne samo 12. maja nego tokom cijele godine. Ako pohodite Ostrog, često ćete čuti od ljudi koje tamo zateknete priče o njegovim nadljudskim moćima, a ja sam jednom prilikom čuo od vladike Atanasija, koji je, kako kažu, bio zadužen za presvlačenje moštiju, kako su mu opanci na nogama bili odrti. Riječima samog Atanasija: „Kuda li je sve hodio naš Vasilije ove godine.“

Sjećam se i snimaka kada su mošti iz Ostroga 1996. godine u koloni vozila vožene kroz Nikšić, Trebinje, Tvrdoš i Popovo polje do rodnog sela Mrkonjići radi početka obnavljanja hrama u tom mjestu. Na snimku se vidi kako u jednom trenutku „lafetu“ na kojem su se nalazile mošti niotkuda prilazi bijeli konj i prati kolonu, odnosno sveca. Slika sa snimka bila je nestvarna, ne filmska i režirana, već realna i stvarna, i potvrđivala je riječi ljudi da nešto ipak postoji i da nas neko odozgo prati. Sve vrijeme puta kolonu su uz cestu pratili pogledi građana koji su došli da se poklone svecu, a u rodnim Mrkonjićima dočekale su ga desetine hiljada ljudi i održano je veliko narodno i crkveno saborovanje. Bilo je to na 325. godišnjicu njegovog upokojenja. Taj snimak nisam vidio ni na jednoj zvaničnoj, kako se kaže, „velikoj“ televiziji, već sam dobijeni materijal, video-traku, emitovao jednog 12. maja na TV Novi, koja je, iako mala televizijska stanica, prva uradila prenos liturgije iz Ostroga.

Nisu samo obični ljudi vjerovali u moći sveca, nego i veliki dio crnogorskog naroda. Sjetimo se samo trenutka kada su njegove mošti 21. decembra 2019. godine donesene u Nikšić, u hram koji nosi njegovo ime. Narod ga je tada dočekao u velikom broju; nije ih spriječila ni jaka kiša da dočekaju sveca, a upravo se taj dan vezuje za odluku o početku velikih i jedinstvenih litija kroz cijelu Crnu Goru, kao vjesnika promjena koje su uslijedile na izborima 2020. godine. Narod je govorio da je sam Sveti Vasilije dao blagoslov da se narod litijama suprotstavi ideji o pravljenju partijske crkve u Crnoj Gori. Ono što je interesantno i nesvakidašnje za taj događaj jesu svjedočenja ljudi koji su bili prisutni i koji su, kako kažu, pokisli do gole kože, a da se niko nije ni prehladio ni kinuo. Interesantno je i to da se na tim litijama među ljudima koji su ih predvodili nikada ranije nije vidio prvi čovjek grada, iako je najveći broj građana čiji je bio predsjednik šetao ulicama, sve do dolaska na to mjesto sadašnjeg predsjednika Marka Kovačevića. Ono što hrabri i daje vjeru narodu jeste da se posljednjih godina u litiji vidi sve veći broj mladih ljudi i roditelja koji u kolicima šetaju svoju djecu.

Vasilije se upokojio 29. aprila 1671. godine pod Ostrogom i od tada mu se uz ime dodaje ono Ostroški, a zbog vjerovanja naroda u njegove moći ubrzo nakon upokojenja narod ga je proglasio svecem. Kanonizacija u ovom slučaju nije imala formalni datum; kult Svetog Vasilija spontano se proširio među narodom, tako da se već krajem 17. vijeka pominje kao Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac. Njegov praznik ustanovljen je 12. maja (29. aprila po starom kalendaru), na dan njegovog upokojenja.

Perica Đaković