KRATAK PUT OD ZVIJEZDA DO TRNjA

Nisam očekivao da ću se vratiti dopuni mog teksta "Godine koje je pojela Kvinta i naši vlastodršci", osvrtu na šest proteklih godina od promjene vlasti u Crnoj Gori, da nije bilo poruke koja mi je stigla na Vocapu.

Očekivao sam da će to biti kritičko ili pohvalno reagovanje, a ne nikako ono što sam dobio. Da ne bih prepričavao, prenijeću vam tekst u cjelini, a on glasi:

"Perice, nije lijepo da čovjek u tvojim godinama se služi neistinama. Znam da moraš, ali tvoje godine i potomstvo obavezuju da svjedočiš istinito. Naravno, zaboravljaš i na zakon Božiji: Ne svjedoči lažno."

Da, upravo to sam ovakvu poruku dobio od nikog drugog nego premijera 42. Vlade, već pomalo zaboravljenog profesora Zdravka Krivokapića.

Dugo sam razmišljao da li da reagujem ili ne, da prljam misli i sjećanja, posebno na našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. Upravo blizina u kojoj sam bio desetak i više godina sa njim natjerala me je da odgovorim.

Pa krenuću redom:

Prvo, štavoni profesore, koji se za razliku od mene javno pokušavate predstaviti kao veliki vjernik i poštovalac Crkve, podsjetiću vas na čuvenu izreku patrijarha Pavla, čovjeka koga je, kao i Svetog Vasilija, narod proglasio svetim, a ona glasi: BUDIMO LjUDI!

Pa ako želimo da budemo ljudi, da vas podsjetim da ste vi imali priliku kao niko prije vas da postanete "junak našeg vremena", kako je svojevremeno pisao Ljermontov. Sve zvijezde su bile na vašoj strani. Došli ste, za narod niotkuda, ili bolje reći dovedeni, pravo do Mitropolita negdje u drugoj polovini veličanstvenih Litija. Iskren da budem, za 95 odsto ljudi u Crnoj Gori bili ste neznanac. No, to ću vam pojasniti nešto kasnije. Dakle, dovedeni ste i predstavljeni kao profesor koji podržava Litije.

Da li ovdje govorim neistinu, profesore?

Bliski ljudi Mitropolitu iz njegovog prvog okruženja, koji su pokazali sklonost da se bave politikom, vi i još nekoliko ljudi sličnih vama, trebalo je da preuzmete listu tadašnjeg DF-a, najratobornijeg političkog krila protiv tadašnjeg režima i Mila Đukanovića.

Da li i ovoga puta govorim neistinu, profesore?

Dobro upućeni kažu da vas je Mitropolitu preporučio biznismen Daka Davidović, čovjek koji je slovio kao veliki dobrotvor Crkve, ktitor Hrama na Goliji za šta mu je tadašnji Patrijarh Irinej uručio orden Svetog Save prvog stepena. Na nagovor Mitropolita, jedan od lidera DF-a, Andrija Mandić, prepustio vam je prvo mjesto na izbornoj listi koalicije "Za budućnost Crne Gore", dok je sebe simbolično postavio na posljednje, 81. mjesto.

Da li je i ovo neistina profo?

I sve bi vjerovatno bilo kako je osmislilo Mitrpolitovo okruženje, da se kojim slučajem prvo nije umiješao Nebojša Medojević saznavši ko bi trebalo da zauzme njegovo mjesto na listi. Kada je to odbio, slično je to uradio i Milan Knežević, pa su se želje ljudi iz okruženja oko Mitropolita blago topile. Otpadao je jedan za drugim njihov politički predlog, sve do trenutka predaje liste. Tada je manja grupa predstavnika DF-a otišla na Cetinje i u ličnom susretu sa Mitropolitom predložila konačnu listu po cijenu da na njoj ne bude ni Krivokapić. Mitropolit se složio i lista je predata posljednja.

Je li i to neistina profo?

I onda kreće kampanja. Srpska kuća postaje vaš izborni štab. Mandić vam daje automobil svoje stranke i svog vozača a DF punu logističku podršku. Uključujući i mene sa tv emisijom "U žiži" za vašu predizbornu kampanju.

Moram biti iskren i reći da je bio pretežak zadatak od anonimusa stvoriti najprepoznatljivijeg čovjeka kampanje. O vama sam u tom trenutku znao da ste profesor, da ste dolazili u Igalo i u Institutu radili projekat ISO, da ste po volji Mitropolita na izbornoj listi na mjestu broj 1, da imate stan u Podgorici i kuću u Bijeloj i da imate dvije ćerke i dva sina. I krenuli smo lagano u četiri emisije, projekat - "Put ka zvijezdama". Vaša popularnost je rasla, ne samo zahvaljujući toj emisiji, već i ljudima koji su sa vama obilazili Crnu Goru, ljudima iz DF-a, među kojima i tada jedan od najpopularnijih političara, prvi čovjek Budve Bato Carević.

Da li to neistina, profo?

Konačno, došao je i taj 30. avgust i veče sa rezultatima koje ste dočekali u Srpskoj kući i nakon saopštenja Dritana i Bečića da svoje procente priključuju DF-u, narod je izašao na ulice, a vi na pobjedničku binu u Srpskoj kući, gdje ste pobjedu nazdravili podižući flašu loze, da biste potom otišli do Hrama i Mitropolita.

Da li je i ovo neistina, profo?

Od sljedećeg jutra kreće vaš salto mortale, vaš put od zvijezda ka trnju. Pobjednički ste zanoćili u Srpskoj kući, a jutro 31. avgusta započeli iz Bloka 6, što mi je posvjedočio jedan od vaših domaćina u Srpskoj kući, gospodin Jokić.

Da li je i ovo neistina, profo?

I onda nastaje vaš ples sa zvijezdama, formiranje 42. Vlade u kojoj nema mjesta lidere DF-a, ali ima za neke do tada narodu potpuno nepoznate "eksperte" koje postavljate u fotelje do vas. No, u međuvremenu nas napušta tvorac pobjede: upokojio se Mitropolit Amfilohije. Malo ko je tada zapamtio riječi velikog Matije: "Otišao si u pravom trenutku". Vi nastavljate pritisak i ipak ostvarujete svoj naum i napravili ste, kako ste je nazvali, "apostolsku" vladu. Paravan u njoj vam vam prave ministri Stijović, Vesna Bratić (jedina otvoreno kreće u borbu sa kadrovima bivšeg režima), Vladimir Leposavić (kog ste olako pustili niz vodu), Jelena Borovinić Bojović... Zanimljiv je i detalj oko postavljanja ministra odbrane, kada ste umjesto predloženog kadra URA Gorana Đurovića, na putu od Bara do Podgorice promijenili odluku i promovisali Oliveru Injac!

Je li i ovo neistina profo?

Da, ostaće za priču i kako ste se taksijem dovezli u Skupštinu, a narod povjerovao: evo nam novog Mesije. Sve je to, nažalost, bilo kratkog daha. Vrlo brzo, nažalost, pokazuje se druga strana medalje, u koju prvo niko nije mogao da povjeruje. Prvi dan odmah kredit (kažu da je bilo i kajmaka), onda priča da li se znaju ili ne znaju novi premijer i Daka. Kako vi rekoste, možda se znate iz studentskih dana, iz menze? Ali, sami ste ipak otvorili priču kada ste na prvom gostovanju u emisiji "U žiži" zamijenili Jakova Milatovića i uz malo kašnjenje stigli sa Milojkom Spajićem u emisiju. Uz izvinjenje za kašnjenje, rekoste da ste pravo iz Bara gdje ste imali sastanak sa Dakom Davidovićem, čovjekom koji je u jednom ranijem gostovanju kod mene izjavio da "nova vlast ne treba da prestane sa švercom cigareta, već to treba da ostane državni posao u rukama povjerljivih". Ja sam na vašu konstataciju sastanka samo uzgred dobacio: "Dobro je da ste se napokon upoznali".

Da li je i ovo neistina, profo?

Da ne zaboravim da spomenem ono što je narod i crkva od vas najviše očekivao, a to je potpis na Temeljni ugovor sa SPC. Sa nestrpljenjem se očekivao vaš odlazak u Patrijaršiju za vrijeme Sabora, gdje su vas čekali Patrijarh Porfirije i tada još vladika i privremeni mitropolit Joanikije. Prema nezvaničnim, a kasnije potvrđenim informacijama, vi ste nekoliko puta, spominje se najmanje sedam, polijetali vladinim avionom za Beograd. Čak je bila i priča da vam je supruga imala moždani udar, a što ste demantovaali, po riječima Patrijarha, kada ste napokon u kasne sate ipak došli do Patrijaršije.

Da li je i ovo neistina profo?

A sada nešto malo i o biznisu, pa i političkim ambicijama vaše porodice. Sjećate se nekih parking mjesta i apoteka u Beogradu. Pa nekih biznis veza sa Dakom i sumnjivim tipovima? Sjećam se i osnivanja vaše političke stranke, makar u Herceg Novom, gdje dobiste potpredsjednika. Glavni aktivista za taj posao bio je vaš sin, koji je nespretno i mene ponudio da uđem u stranku. Nebitno, ali je dolazio službenim vozilom.

Da li je, profo, i ovo neistina?

Ne znam šta vam, kao velikom i zakletom vjerniku, barem ste tako govorili pred Mitropolitom, sada smeta naziv SPC i zašto ste se nedavno u nekom tekstu zalagali da se vratimo projektu Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Šta se to desilo sa nekada prvim na izbornoj listi i do Mitropolita maltene prvim za našu Crkvu.

Možda i ovo nije istina, profo?

Ali avaj. Kako ono kaže legendarna Mira Stupica u knjizi "Šaka soli" - vlast je najjači opijum.

Da ne zaboravim da spomenem i vaše prekrečene slike odslikane u Hramu. Ne znam šta to bi?

Možda bi trebalo da lagano, kada smognete snage, prošetate do kripte Hrama i u tišini se ispovjedite čovjeku koji vam je vjerovao i dao najveću šansu u životu, i pred njim priznate čiji ste u stvari godinama bili "spavač". Po čijem ste nalogu i za čiji račun tada igrali.

Što se mene tiče, a rekoste da shvatate da moram da ispunim nečiji nalog, u prevodu da za nekog igram, moram vas razočarati: ja nisam vi, i ne pripadam nikom osim svojoj porodici i svom narodu, Amfilohijevim vjernim poklonicima koji ga nikad neće napustiti i izigrati.

Da budem iskren, upravo zato osjećam obavezu prema jednom čovjeku, Dritanu Abazoviću, koji je imao hrabrosti i smogao snage, i ako nije pravoslavac da potpiše Temeljni sporazum sa SPC i tako ispuni Amfilohijev zavjet (i zbog tog čina je izgubio mjesto premijera) i jedan je od rijetkih crnogorskih političara, možda sada i Knežević, kada ode u prepunu beogradsku Arenu doživi ovacije.

Zato da se vratim na početak i riječi Patrijarha Pavla, sveca koji je hodao među nama: "BUDIMO LjUDI".

Nisam ni pomislio s vama polemisati, ali kada ste me u poruci na Vocapu prozvali da čovjek u mojim starijim godinama govori neistinu, morao sam istinom odgovoriti. A za moja pokoljenja ne brinite, kao i ja, i oni su mali ponosni Srbi iz Boke Kotorske.

Sa ovim prekidam svaku dalju polemiku, uz poruku: pogledajte se bolje pred ogledalom ili još bolje pred slikom čovjeka koji vam je toliko vjerovao i dao vam šansu života. Sve vam živo i veselom bilo i ne češite se tamo gdje vas ne svrbi.

Perica Đaković