Bez pozdrava, Džulijane

Džulijan Rajli napustio je BiH. Dao Bog da se ne vrati niti da ga pošalju bilo gdje gdje čestiti narodi žele da žive i rade. Ne želim da ode bez pozdrava pa nađoh vremena za pisamce.

Dragi Džulijane, duboko vjerujem da, gdje god bili, nećete sebi dati za pravo da bilo kojem novinaru držite predavanje i pišete prijeteća pisma kao što ste onomad meni i mojim kolegama.

Novinari imaju puno pravo da istražuju i pišu o pojedincima i pojavama koji utiču na društvo pa je takav slučaj bio i sa pričom o britanskim sankcijama Agenciji Mania iz Banjaluke. Znam da ste se tada brinuli o svojim zaposlenicima i činjenicom da smo jednu gospođu prokazali sa svim mogućim dokazima, a niste brinuli o ljudima koji rade u agenciji koju ste sankcionisali. Nije Vas bilo briga kako će oni da žive i rade i kako će da opstanu njihove porodice. Tim prije ni dan-danas mene ne interesuje jesmo li moje kolege i ja načinili bilo kakvu, diplomatsku, štetu Vašem tadašnjem zaposleniku jer smo imali sve relevantne dokaze o njenoj umješanosti u ne baš pohvalna djelovanja prema ljudima u Republici Srpskoj. To da li je bila špijun koji je razotkriven ili nešto sasvim drugo, to čak ne želim ni da komentarišem. Sada već nije ni bitno. Bitno je da se podsjeti da su Vaši potezi isključivo bili usmjereni prema Republici Srpskoj i njenoj imovini.

Znam da Vam je najviše smetalo to što nam tu imovinu niste uspjeli oteti ni sankcijama, ni pritiscima ni saradnjom sa pojedincima i institucijama u Sarajevu. Ne znam jeste li se vi Britanci u FBiH dočepali litijuma, znam da u Republici Srpskoj niste. Znam i da Vas to sigurno boli. Nije mi žao. Mi ovdje, u Republici Srpskoj, odavno smo naviknuti da se pod plaštom diplomatije pojedinih država krije skrivena namjera. Naravno da je uvijek loša.

Već 30 godina rovarite po našim njivama, šumama i svim drugim resursima. Ono što vam je uspjeh u Federaciji, u Republici Srpskoj biste da zabranite. Primjera je bezbroj, ali nekako mi litijum u Varešu i Loparama uvijek prednjači u toj komparaciji. Tamo gdje vas pošalju dalje u diplomatiju, nadam se neće biti manjih i većih žrtava. Tako ste Vi i vaša država doživljavali žrtve koje nam je dao nesrećni rat.

Po Vama majke u Federaciji i u Republici Srpskoj izgleda ne plaču isto.

Na komemoracijama u Federaciji bili ste uvijek u prvom redu. Kod nas sam Vas upratila samo u Kazanima. I to u zadnjoj godini mandata.

Mogla bih Vam štošta toga zamjeriti još, ali otišli ste, srećom, pa neka Vam to sve ostane na obraz.

Pozdravite mi puno gospođu zbog koje ste se u januaru 2024. obrušili na mene i moje kolege.

Nismo vam mi krivi što je niste malo bolje obučili. Prenesite u Centralu barem to da ne biste trebali da dirate bilo koga u Republici Srpskoj, pogotovo ne u januaru. Mi ga svetimo pa nas prijeteći tonovi još više bace u inat.

A ne plašimo se nikog. Osim Boga. Zato je januar i poseban mjesec.

Srećan put!