Da li je ovo Spajkijev izborni "de žavi"

Evo prošlo je nekoliko dana od kada nam je premijer Spajki najavio životnu blagodet. Kako nam je najavio da nas u 2027. godini čekaju nevjerovatne pa i za samu Evropsku uniju povišice primanja.

Da budem iskren ovoga puta nisam bio jedini koji je ponude dočekao sa stanovitom rezervom. Nisam htio odmah da se uhvatim na prvu, kao što je to bilo uoči prethodnih izbora kada je većina naroda potrčala za bilbordima kao muva da ne kažem na "pekmez". I šta tada bi, iako su svi sumnjičavo u drugim političkim subjektima vrtjeli glavama, nisu smjeli da stave prst u oko jer narod željan povećanja primanja bi ih pojeo, odnosno politički pregazio.

I šta bi od predizbornih bilborda, izuzev povećanja minimalne penzije, sve drugo bi u stilu obećanja otvaranja velikih gradilišta prije svega auto puteva, brzih i sporih cesta. Dobismo sramna povećanja penzija od 1,7 eura, valja se prisjetiti pa još jedno od skoro 2 eura. Taman toliko da kupimo 2 hljeba mjesečno. Da, bilo je pri kraju i povećanja zagarantovanih plata za srednjom školom na 600 a visoko školce na 800 eura. Evo skoro će godina od kako Vlada zamajava sindikalce o potpisivanju kolektivnog ugovora.

U međuvremenu su sebi i parlamentarcima povećali plate, pa i sudijama za 30 procenata. Zato je Spajki imao para, ali ne i za d‌ječije dodatke!? Para je bilo i za proslavu u vinogradu i kikirijikija za Rikija. Da ne govorim o obnavljanju i proširenju voznog parka, za promocije i otpočinjanje čuvenog Veljeg brda, za šetnje naših ministara i poslanika po bijelom svijetu. Bilo je vremena i da se šegačimo sa aerodromskim tenderima i čuvenim bulevarom Jaz-Tivat koji gradimo kao "Skadar na Bojani" i još ga nijesmo okončali.

Dakle toliko, a moglo bi barem još toliko. No, vrnimo se premijerovom iznenadnom ekspozu, koji prije svega liči da je i on ušao u predizbornu trku iako još nije potvrdio svoj mandat na čelu PES-a, jer ne zaboravimo da se mi nalazimo u "hibridnom ratu" i na domaku smo da postanemo 28. član Evrope, ako to već i nijesmo.

Spajkijev govor sa programom koji je dobio zeleno svjetlo ministara izuzev jednog, a zli jezici kažu nikog drugog nego gospodina Vuković prvog do njega za ekonomska pitanja. Malo mi je čudno da evo već nekoliko dana svi ozbiljno ćute, opšti je muk, posebno ljudi od struke, poneki sumnjičavo vrte glavama uz tiho pitanje kako obezbijediti tolike pare za osnovno školce milionče, srednjoškolce par stotina više, visokoškolce 1.400 eurića. Odakle a nismo obezbijedili ni jednu valjanu investiciju od silnih obećanih barem onih iz Japana na primjer. Da, mislio je Spajki i da se vadi kod najbrojnije populacije penzionera obećavajuci im dogodie 4 umjesto 3 usklađenja, ne reče da li opet od 1,7 eura, ali poput Vučićevog Malog najavi svima po stotku pred Novu godinu. Interesantno da baš oni nisu bili nešto presrećni tim obećanjima, jer koga zmija ujede i guštera se boji, pa tako i oni kažu dobro će doći ali okle pitaju se.

Odovor za sada zna samo Spajki, prvo zna da mu u parlamentu će malo ko osporiti povećanja bojeći se svojih glasača. Nikome se ne udara prst u oko, vid‌jeli su to sa Evropom 1 pa i 2, sa onim već odavno izbled‌jelim bilbordima. Drugo, računa na kratko pamćenje svoga naroda. A tek ni trenutak koji je izabrao da ovo obeća nije naivan, jer očigledno kako dani prolaze sve se više zbog dešavanja u parlamentu ljulja njegova vlast. Opozicija, a prije svih počasni je namirisao da trenutak za promjene nikad nije bio bliži. A da budem iskren ni njemu se baš nešto ružičasto ne piše, stižu poput one čokolade "Seka i braco" i neki sudski pozivi.

Dakle, da li je premijer Spajki izabrao pravi trenutak da silnim obećanjima, što bi rekli "de žavi", krene i on u predizbornu trku vid‌jecemo vrlo brzo. Jesen je krenula, a politička klima sve vrelija.