BRAĆA PO SATLERU

Ne znam „ima li još iko iđe u ovu Crnu Goru“, što bi rekao Matija Bećković, da mu nije jasno da mi odavno nijesmo nezavisni i suvereni vladaoci u svojoj zemlji, te da nam drugi kroje kapu i pitaju se što će se kod nas dešavati, kako i na koji način, te ko će nas zastupati i navodno predvoditi. Istina, obilježili smo nedavno prvo u Plantažinom „vinogradu“, uz svu pompu i zvanice, reklo bi se kako to priliči svecu i troparu, a potom i koncertima koje je predvodio čuveni Riki Martin, ne baš za tako mali kikiriki, 20 godina od Lipkinog i Lajčakovog referenduma. Nema mnogo onih koji se nakon 20 godina baš mnogo ponose tim referendumom poslije kojeg nam je ostao Rankov barjak i himna, na koju se nažalost države veliki broj njenih građana ne odnose kako se u svijetu odnose na reklo bi se glavne državne simbole. Ali to je sada manje važno, možda će doći dan kada će onaj ko mora shvatiti, a tu prije svega mislim na institucije sistema, da postoji ne mali dio građana koji misli drugačije. To se moglo vidjeti i na samom referendumu ali i na posljednjem popisu. Koliko to odgovorni u institucijama sistema shvataju ozbiljno najbolje se moglo vidjeti nedavno što u Vladi a što u samom Parlamentu gdje navodno sjede izabranici ili ti zastupnici građana. Rekao bih bolje da su i u Vladi i u Parlamentu ljudi koje nije izabrao samo narod Crne Gore, već neki drugi koji nam godinama kroje sudbinu i po čijim notama sviraju i igraju naši političari. Da možda pojednostavim prevod rečenog i kažemo da kolko god su naši političari udarali jedni u klin, a drugi u ploču ubjeđujući narod da su samo oni u pravu i da na putu ka EU nas jedino oni vode ispravnim putem, vidjelo se da sve baš nije tako. Tek kad je stvar uzeo u svoje ruke, a što bi narod rekao na svoje gusle zagudio pored Ribnice gospodin Satler postalo nam je valjda svima jasno ko se ovdje koda nas pita a ko igra kako mu se kaže.

I dok su nas u Skupštini uvjeravali odnosno optuživali jedni druge kako baš oni drugi žele da uvedu ili ti vrate na mala vrata u vlast DPS. I ko zna dokle bi ta igra, a mi smo je kao djeca zvali „šuga“ trajala da nam jedan čovjek nije otkrio ko ustari vuče konce i ko svira u diple. I tako saznasmo da zavađena braća u stvari i nisu toliko zavađena koliko nam se oni sami predstavljaju, pa čak neki upućivali da ćemo saznati ko je vjera a ko nevjera. Upravo tako neki su se sami otkrili iako to niko od njih nije tražio kako su svojevremeno išli i špijavali svoje prvake da su izdajice i ko im je finansirao kampanje. Da ne bi gospodina Satlera ne bismo saznali kako stvari stoje i u kolikoj ljubavi neki poslanici su u stvari zadržali ili sačuvali bivše kontakte. Sve me to podsjetilo na onaj poznati film Zdravka Šotre sa Lauševićem i Štimcem a zvao se „Braća po materi“. Ako se sjećate jedan brat stariji Braco, igra ga Laušević, u stvari je ustaški emigrant, a drugi mlađi Slavko, igra ga Štimac, upoznaju se tek preko pisama. U našem slučaju po našoj braći po materi, ustvari braći po Satleru, saznajemo koliko su tvrdi politički stavovi i razlike među našim političarima koji rekao bi čovjek ne mogu jedni druge da vide i samo njihove partije i stavovi su pravi i jedino nas oni „građanistički“ vode u voz za Brisel. Hvala, gdje čuo i gdje nečuo, gospodinu Johanu Satleru, austrijskom diplomati koji nam je otkrio ko je u stvari dao odgovor na pitanje jedne poslanice PES-a, ko je kod nas vjera, a ko nevjera. Izgleda da nas je gospodin Satler dobro pročitao, da ne kažem upoznao kao narod, odnosno njegove pojedince, još dok je bio ambasador u BiH prije dolaska u Crnu Goru. Pod njegovom dirigentskom palicom skoro svi zasviraše u iste note, pa tako od 81 poslanika izgleda da dobismo čak 74 jednomišljenika, koji će se svi do jednoga pravdati pred svojim biračima da je to jedini put koji nas vodi u Evropu, bili na konju sa hvataljkama ili u idobnoj fotelji. U stvari, Johan je dobro pročitao da smo mi narod koji ljubi vlast i gospodara i da je navikao da sluša komandu. Što bi Balašević u svojoj pjesmi „Boža zvani Pub“ rekao „Jedni ga hvale, drugi žale, treći kažu e moj brale, taj je bio kao kvaran zub. A karta (politika) je kurva Izvin’te me što psujem, jer ja samo pričam onako kako čujem i ako su lagali mene ja lažem vas“.