V. d. okupacija: Odlazak Šmita nije kraj torture, OHR mora da ode

Kristijan Šmit u BiH boravio je nelegalno i zbog činjenice da nikada na mjesto visokog predstavnika nije postavljen od strane Savjeta bezbjednosti UN, odnosno da je postavljen samo voljom nekoliko zapadnih država, bez ikakve dileme on se može nazvati okupacionim namjesnikom. Njegov odlazak iz BiH jeste dobra stvar, jer se time prekida jedan nasilni akt prema državi koja nastoji da bude suverena.

No, da li se i stavlja tačka na to nasilje? Nažalost, ne. Od pravnog nasilja i direktnog akta okupacione sile, dobijamo još nešto izvitoperenije – vršioca dužnosti. Ne samo da je Luis Krišok izabran na identičan način kao Kristijan Šmit, od tijela koje ne prepoznaje nijedan akt, tzv. Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira. Nego se otišlo i korak dalje, pa je izabran na funkciju koju nijedan dokument ne prepoznaje i koja nikada nije postojala ni u praksi.

Luis Krišok preuzeo dužnost u OHR

Mandat Kristijana Šmita nije sporan (samo) zbog ličnosti samog Kristijana Šmita, nego načina na koji je izabran i nametnut Bosni i Hercegovini. I sva borba protiv njegovog djelovanja nije bila (samo) zbog njegovih individualnih poteza ili načina ponašanja, nego zbog cjelokupne situacije u kojoj silom nametnut čovjek nameće rješenja zaobilazeći institucije i ustavno ustrojstvo BiH.

Nažalost, mnoge njegove odluke su primjenjene, prihvaćene direktno ili indirektno, uz negodovanje ili puko pristajanje. Ali to ne mijenja činjenicu da su te i takve odluke mimo prava, mimo pravde.

Nije problem u svemu tome, dakle, Kristijan Šmit, nego ono šta je iza njega ostalo. I ono kako je došao u BiH. Pa se njegovim tjeranjem iz BiH neće ništa riječiti ako njegov nasljednik bude izabran na isti način, ako njegove odluke ostanu na snazi i ako i neki budući visoki predstavnik nastavi da se ponaša isto. Ne može se boriti protiv okupacije, tako što će se ka problemu postojanja Kancelarije visokog predstavnika odnositi na način da li nam neka ličnost ili odluke idu na ruku. One su plod okupacije, nepravedne, relikt robovlasničkih sistema i kao takve one nisu dobre!

Ko je Luis Dž. Krišok, prvi v.d. u OHR-u?

Ne može biti pobjeda za Republiku Srpsku ako će Amerikanci imenovati nekog novog visokog predstavnika, opet bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN (Rusije i Kine prvenstveno), kao što ni Bošnjaci ne treba da se zaluđuju pobjedama ukoliko sljedeći kandidat bude onaj kojeg predlože EU i Velika Britanija. Niko od njih ne dolazi zbog interesa BiH, bilo kojeg od naroda, dolaze isključivo i samo zbog svog interesa – geopolitičkog, političkog, ideološkog ili ekonomskog.

Vjerovati u dobre namjere ili želju bilo koje zemlje da u BiH bude bolje, da to bude „država svih njenih naroda“, nakon svih ovih godina može da vjeruje samo idiot. Prvi put, pa i drugi, možemo biti naivni. Svaki sljedeći ispadamo samo idioti.

Davno je Valtazar Bogišić rekao da „ono što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“. I to se pokazalo sa Kristijanom Šmitom. Od nelegalnosti njegovog izbora, pa sve do kraja „mandata“ sve je bilo grbavo. Na osnovu čega vjerovati da će sada biti drugačije, ako se opet prekrše sve procedure?

PIK odlučio: Šmit odlazi, OHR će voditi zamjenik do izbora Landija

Tačno je, stvari na „Zapadu“ se mijenjaju. Ali one ne garantuju ništa. Kao što su sada dobre, za dvije godine mogu biti loše. Možda će namjere biti dobre i narednih 50 godina, ali neizvjesnost i stavljanje u poziciju da zavisite od te volje pretvaraju vas u roba koji ne smije da ustane za svoja zagarantovana prava. Dovodimo se u situaciju da zavisimo od dobre volje pojedinih ambasadora ili kreatora geopolitičkih scenarija.

Jedina istinska i prava pobjeda bila bi gašenje Kancelarije visokog predstavnika. Sve ostalo su personalne zamjene i produžavanje agonije ili njeno demaskiranje.

Bošnjaci su od svakog okupatora pravili tutora, oni će prihvatiti apsolutno svakog i igraće po njihovim pravilima. Srbi nisu takvi, nikada nisu bili, oduvijek su nosili ideju slobodarstva i odbacivanja okova. Zato se ne smiju pretvoriti u Bošnjake. Zadovoljavanje sitnim pobjedama dok je suština trula nije srpski interes. I ne smije postati.

Zato im svima treba reći i aufiderzen, arivederči i gudbaj.