U IME (NE)USTAVA

Svi se zabavili imenima. Kandidata, pritvkandidata, nosilaca lista. Kod nas imena nisu nikada samo imena. Ona su funkcije, trgovina, poruka, prijetnja, obećanje pa i ucjena. Nekada vrijede više od programa, više od zakona, a najčešće i više od karaktera. Svi se samo bavimo imenima. I dobili smo ih. Jedni su bez mnogo filozofije izgovorili svoja: Savo Minić i Željka Cvijanović. Oni što su protiv njih su se baš dugo tražili. Nisu tražili ni ideju ni program, ni viziju nego samo ime. Jer najteže je pronaći zajedničko ime kada ima više onih koji bi da njihovo bude prvo i jedino. Odustao je ipak teška srca od svog imena onaj koji je tvrdio da neće odustati. Napravio je kaže korak nazad, zarad koraka naprijed. Pa vidjećemo ko će se spotaći u toj opozicionoj koreografiji korak "nazad naprijed".

I nije ovo bila sedmica samo velikih i malih domaćih imena.

Čekalo se ime i novog vršioca dužnosti visokog predstavnika do dolaska Italijana. I gle čuda, Amerika je dobila svog čovjeka. Evropa je još jednom pokazala da joj je kičma najmekši dio spoljne politike. Toliko o evropskom jedinstvu. Kada Vašington izgovori ime Brisel se uglavnom potrudi samo da ga pravilno izgovori. I da nam svi zajedno objasne da je to zbog demokratije. One u kojoj se demokratski izabran čovjek ruši na geopolitičkom konkursu. Sva se imena dogovaraju preko naših glava. I tako se mi svi vječito bavimo imenima. I čije će ime na izborima da pobijedi. Pa džaba vam koje god i u čije god ime da pobijedi kada ga kao gumicom sa funkcije izbirše Šmitov zakon koji je krnji ustavni Sud BH još jednom zapečatio. Neustavno ustavno kako smo i navikli. Kažu da je Ustav najviši pravni akt.mU državi BiH preporuka i dekoracija. Nešto što se slika pred kamerama, u njega se zaklinje kada se drže govori, a poslije se uredno vrati u ladicu da ne smeta nakaradnoj politici sudija stranaca. Jer ovo nije obična država. Ovo je država u kojoj se apsurd rodio sa državljanstvom, sa ironijom i ludilom kao prebivalištem dok je logika i dalje u statusu podstanara. U Bosni u Hercegovini nije najvažnije šta piše u ustavu. Važnije je ko ga tumači, ko ga preskače i ko ga po potrebi potpuno zaboravi. Najglasniji zaštitnici ustavnog poretka najvatrenije brane neustavne odluke. I to Ustavnog suda BiH. Krnjeg, ustavno neustavnog.

Kakva veličanstvena predstava. Ustav se brani tako što se zažmiri na Ustav, a pravo se čuva tako da se zaobiđe pravo. Demokratija se spašava tako što se objasni da mora još da pričeka. I niko ni da trepne. Naprotiv, onaj ko postavi pitanje kako je to moguće on je problem. Ko traži dosljednost taj je remetilački faktor, a ako ne daj Bože pomene ustavne procedure optužen je da ruši sistem. Makar je sistem odavno srušio sam sebe. Odluke čovjeka koji je otišao ostaju da lebde iznad institucija kao loš politički "vaj faj" signal. Ne vidiš ga, a svi tvrde da radi. Manadat mu je istekao, ali su odluke ostale kao da imaju sopstveni život jer izgleda funckije imaju rok trajanja ali ovlaštenja vječnu mladost. Pa još dobijemo i vršioca dužnosti visokog predstavnika. Nigd‌je napisano i nigd‌je propisano. Neko će reću pa ovo je pravna država. Jeste kao što je i kišobran podmornica.

U prilog pravnoj državi u ime neustava Željka Cvijanović je opet preglasana u Predsjedništvu. Nije to više ni vijest kad se Srbi preglasaju. To je rubrika. Preglasavanje je postalo redovno, a zaštita ravnopravnosti naroda ukrasna odredba koju svi citiraju ali je neki ne shvataju ozbiljno. Zato će to morati opet da kaže Narodna Skupština, a oni drugi će reći da ruši. Zavisi sa koje strane sjedite.

U međuvremenu mašu ratnim zastavama. U ime ne znam čega. Policija Republike Srpske to naravno ne dozvoljava. I to sa pravom. Jer mir se ne čuva ratnim zastavama koja bude ratna sjećanja. Ako već potvrđujete trogodišnju zatvorsku kaznu čovjeku koji je držao sliku Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Razmislite o tome. Sve sami neustavobranitelji. Oni isti što ga nose pod miškom pa ga po potrebi savijaju. Oni koji ga razvlače kao plastelin pa ga onda citiraju kad im odgovara. To vam je to. Takmičenje u zaštiti jednih i tlačenju drugih naroda. Festival velikih riječi i kratkog pamćenja. Sve dok jasno i glasno svi ne priznanjuu istinu. Mi nemamo Ustav BiH. Mi imamo njegovu političku verziju. Neustavni ustav. Onaj koji važi kad ustreba i koji ne važi kada smeta. Mijenja se brže od dnevno političkih interesa. Jer nije to pravni dokument ako samo uzimaš članove koji ti odgovaraju, a preskačeš one koji ti ne odgovaraju.

Država počne da propada onog trenutka kada građane navikneš da je njegovo kršenje sasvim normalna pojava. Na štetu Srba. A kada besmisao postane pravilo, a apsurd zakon i dvostruki aršini jedino mjerilo pravde onda više apsolutno nije pitanje koje će ime pobijediti na izborima već ko je to posljednji koji još vjeruje da Ustav BiH jednako važi za sve. Ne može biti evropskih vrijednosti ako se pravila mijenjaju u zavisnosti kome trenutno koriste.

Ovaj NEustav nema članove ali zato ima poslušne tumače.

Imenovane davno, u ime (NE)ustava BiH.