SIVA LISTA

Čestitam! Bosna i Hercegovina je dobila još jednu potvrdu svoje posebnosti. Dok se svi utrkuju da stignu na bijele liste, zelene liste, evropske liste, Šengen liste i liste poželjnih destinacija za investitore, BiH je završila na sivoj. Nije mala stvar. Naivni će pomisliti da je ovdje samo riječ o „manivalu“, međunarodnim standardima, pranju novca i finansijskom nadzoru. Pa ko još vjeruje u ono što piše na papiru. Kod nas je odavno sve jedna velika lista. Siva da sivlja biti ne može. Krenimo redom: lista podobnih, lista nepodobnih, lista uhljeba, lista preletača, lista kumova i drugova, lista savjetnika, lista direktora, lista talova, lista raznih trećina i polovina.

Pa onda imamo i liste poželjnih, liste otpisanih, liste uvrijeđenih, liste izdajnika i liste patriota. Naravno i liste onih koji su prošli kroz sve prethodno pobrojane. Zato nije ništa novo da smo svi zajedno završili na još jednoj listi i to sivoj.

Kako i ne bi. Pa mi već trideset godina živimo u sivoj zoni. Ni rat ni mir. Ni država ni nedržava, ni istok ni zapad. Zapravo ni naprijed ni nazad. Što kaže naš narod ni tamo ni vamo. Uvijek negd‌je između. Sivi. A, kako smo i mogli drugačije. Dok su jedni usvajali zaključke drugi su usvajali zaključke o usvajanju zaključaka. Jedni su gradili institucije drugi optužnice. I baš kada mislite da ne može gore politička scena ulazi u još jednu izbornu trku. A, gd‌je ima izbora, naravno ima i lista. Plavih, crvenih, zelenih i naravno sivih.

I sivih lista i sivih eminencija koje ih kroje. Kreću sastanci i pregovori i pregrupisavanja. Sastavljaju se patriotske liste, građanske liste, nacionalne pa i evropske.

Ima i onih što prave liste za koje ni oni sami ne znaju šta predstavljaju osim da ih predstavljaju oni. Narod za to vrijeme sastavlja listu svega što mu treba da preživi mjesec sa platom koja traje kraće od vikenda. Političari sastavljaju liste za funkcije koje će trajati četiiri godine za plate koje pokrivaju listu svih potreba i nepotreba. Nevjerovatna je ta ljubav prema listama. Da postoji olimpijska disciplina u pravljenju izbornih lista BiH bi već imala više medalja nego budžetskih rupa. Bar to kada je u fudbalu već zaškripalo. Ono što je najzanimljivije je to što svi obećavaju izlazak iz sive zone. Samo što siva zona stalno buja. Kao korov. Kao administracija, kao broj savjetnika i politički apetiti. Zato je siva lista savršena metafora za ovu zemlju. Nije najveći problem što smo

završili na sivoj listi. Mi smo se u sivom odavno odomaćili.

Navikli smo da da je normalno da nam drugi govore i upozoravaju nas na ono što sami vidimo svaki dan. Da novac nestaje brže od odgovornosti i da se funkcije nasljeđuju lakše od tajnih porodičnih recepata. Da su fotelje stabilnije od institucija i da su političke liste mnogo važnije od crnih, bijelih i svih drugih lista na kojima završavaju oni mali i obični ljudi kojih se svi najviše hvataju kada se liste kroje. Zato nemojte pretjertano da brinete zbog sive liste. Nama je veći problem ova siva stvarnost jer sa svake međunarodne liste možete jednom sići, ali sa ove naše sive, bome, teže.

Dok god nam na izbornim listama stoje ista imena koja nas godinama lažu i vrebaju sa papira čekajući vaš dragocjeni iks ili po novom kružić neće nama „manival“ biti neki veliki problem. Već ova naša siva lista što je svaki dan sami držimo u životu. Uredno i demokratski uz gromoglasne aplauze na predizbornim skupovima i rijaliti performansima.

Kažem vam da se ne brinete jer nije velika tragedija što smo dospjeli na sivu listu nekog tamo „manivala“.

Zato me baš zabavlja to kolektivno čuđenje. Kao da je neko jutros otkrio toplu vodu i kao da smo na sivu listu dospjeli greškom. Mi ćemo se logično oglasiti oštrim saopštenjem i napasti i ovaj problem dok on ne umre od smijeha.

Zapravo je siva lista savršeno mjesto za Bosnu i Hercegovinu. Ne zato što joj pripadamo nego zato što je postala ogledalo. Na toj sivoj listi vidi se sve što godinama odbijamo da vidimo i pravimo se da ne postoji. BiH nije na ovi sivu listu stigla jer je zakazao sistem. Njega skoro da i nema pa ne može ni zakazati. Ova država zapravo i jeste siva lista samo što se na njoj ne nalaze samo sive transakcije nego i političke karijere.

Neko je samo službeno registrovao ono što živimo svaki dan.

Sivu ekonomiju i sivu odgovornost koja se sprovodi i ne sporovodi po sivim zakonima i sivim političkim moralnim standardima. I dobro zapamtite da smo na sivoj listi "manivala" završili zbog para. U sivim zonama završavamo zbog lošeg pamćenja. Pare se kao što vidite i sami peru i operu nekako, pamćenje izgleda mnogo teže.

Optimisti bi rekli nije sve baš tako sivo. Bili smo i na crnim listama pa više nismo. Možda ovoj sivoj samo treba dodati malo boje. Kako koje boje?

Pa bar smo mi šampioni u farbanju i mazanju svim bojama. Zato, četke u ruke!

Oktobar samo što nije. Vrijeme je za još jedno farbanje sive stvarnosti.