FRTUTMA

Postoji jedna riječ koju je narod izmislio za stanje opšteg haosa kada svi pričaju u glas, niko nikoga ne sluša, svi nešto trče i niko ne zna gdje ide. Frtutma. Da je kojim slučajem politička kategorija, bila bi ustavna odredba Republike Srpske. Dakle, počela je još jedna frtutma u Republici Srpskoj. Nije da je ikada i prestala, ali kako se izbori bliže, zahuktala se. Kao vašarski ringišpil koji se vrti toliko brzo da više niko ne zna ko okreće, a ko je privezan za sjedište, dok neko uzaludno doziva čuvenog Boru da ugasi ringišpil.

Najnoviju frtutmu pokrenulo je novo zaduživanje Republike Srpske. Zastavu pobune podigao je Draško Stanivuković i ekspresno najavio proteste, obruče, okupljanja, uzbunu i političku mobilizaciju protiv dodatnog zaduženja od 800 miliona maraka, tvrdeći da se Republika Srpska pretvara u kreditnog rekordera regiona. Sve je to legitimno. Opozicija je tu da kritikuje vlast. Ali postoji jedan mali problem.

Mora se sjetiti da je gradonačelnik najvećeg grada Srpske. Dok Stanivuković poziva narod da brani Republiku Srpsku od zaduživanja, pitam se ko će odbraniti Banjaluku od rupa, saobraćajnog haosa, neuređenih naselja, parkinga koji su se odavno pretvorili u političke teme i projekata koji godinama žive samo na pres-konferencijama i Instagram rilsima. Lakše je izgleda biti revolucionar u Republici, a gradonačelnik u odsustvu.

Tako se građani Banjaluke, onako bezobrazni kakvi jesu, usude pitati: kad je protest zbog Banjaluke, kad je protest zbog saobraćajnog kolapsa i zbog naselja koja čekaju kanalizaciju i vodu? Nekada se činilo da je Draško svako jutro u Banjaluci, a danas djeluje da se svako jutro budi u predsjedničkoj kampanji. Nekada je bio gradonačelnik koji želi da postane predsjednik, danas izgleda kao predsjednički kandidat koji povremeno svrati do Gradske uprave. Valjda se odlučio za misiju spašavanja Republike Srpske, ali u sopstvenom dvorištu još nije pokosio.

Kad smo već kod kampanje, još se ne zna ni da li je kandidat, ali kaže vrlo je blizu da to saopšti. Sve što su se dogovorili na silnim sastancima za sada je da postave brojčanik o zaduženjima. Vrlo inventivno. Brojčanik koji bi prebrojavao sastanke opozicije na kojima nije odlučeno ništa, osim da se sastanu ponovo, još nije izmišljen. Izborna frtutma je počela, a opozicija još vodi duboku filozofsku raspravu na temu: jeste ili nije, i ko će, a ko neće, dok se ne dođe do „neko mora, evo ja ću“ i "evo ja onda neću."

U SDS-u opet nove podjele, nova pregrupisavanja, nova okupljanja i nova neuvjerljiva uvjeravanja da podjela nema, baš kao svaki bračni par pred razvod koji se trudi, ali ne može da sakrije da ništa nije u redu. Jedino što je SDS-u stabilno jeste nestabilnost. Tolika količina unutrašnjih sukoba da je potpuno jasno da je najveći protivnik SDS-a zapravo SDS.

S druge strane, SNSD bar djeluje da zna šta radi, ili bar zna koga gura u prvi plan. Sve glasnije se poručuje da je Savo Minić jedan od najozbiljnijih kandidata za predsjednika Republike Srpske. Možda jeste, možda nije. U svakom slučaju, dok dio opozicije kandidata krije kao nuklearni kod, vlast ime kandidata polako pušta u politički promet. Ako je ovakva frtutma prije izbora, kako li će tek izgledati kada neko bude morao da radi posao zbog kojeg je izabran?

I tako ulazimo u još jednu izbornu frtumu. Negdje između kredita, protesta, stranačkih obračuna i beskrajnih političkih predstava, izgubili su se, a ko drugi nego građani.

Kad se smiri frtutma, utihnu svi protesti i prođu izbori, i kad se sve funkcije podijele, ostaće isto pitanje koje svaka vlast i svaka opozicija uporno izbjegavaju: ako ste već toliko dobri za funkcije koje želite da osvojite, zašto već niste pokazali da ste dobri u onima koje već imate?

Narod odavno ne traži mesiju, već majstora da popravi ono što je pokvareno. Dok se to ne desi, gledaćemo one što obećavaju budućnost i od toga ne stižu da se pozabave sadašnjošću. Žure na proteste.

I još, kao da nije dovoljno ove političke frtutme, krenula je i ona fudbalska. Vodi se istorijska bitka ko za koga navija. Broje se zastave, patriote i izdajnici. Za koga vi NE navijate?

U povjerenju da vam kažem i ja. Možda se i zato, kako stvari stoje, počne pozivati pred Sud BiH. Zato ipak nemojte previše glasno „NE navijati“.

Frtutma je naše prirodno stanje. Narod k’o narod.

Može da izdrži još jednu političku krizu, izbore i kredite, i naravno nastaviti da živi u frtutmi koju mu, opet pred svake izbore, prodaju kao politiku.