NEKA LjUBE SE ISTOK I ZAPAD

Nekada u dobra stara vremena političari su se dijelili na prozapadne i proruske. Danas se izgleda dijele samo na one koje je primio neko „veliki“ i na one koje nije primio ni portir. Da je neko prije godinu dana rekao da će Milorad Dodik u nekoliko sedmica obići Ameriku, doručkovati sa Trampom, sastajati se sa ruskim državnim vrhom, pričati sa Putinom i Šojguom, a da će istovremeno u Banjaluku doći Trampov sin, a ubrzo i američki general Flin, vjerovatno bi sve to proglasili bujnom maštom i naučnom fantastikom. Danas je baš sve upravo opisano jedna realnost u BiH.

Opozicija već mjesecima i dalje pokušava da objasni narodu kako je Milorad Dodik gotov, politički izolovan, a čovjek nikad življi obiđe Ameriku uzduž i poprijeko, pa onda Rusiju, pa opet Ameriku, pa opet Rusiju, a nije isključeno da do oktobra osvane i na Kineskom zidu sa osmijehom domaćina i obaveznim transparentom dugogodišnjeg prijateljstva.

Samo što zareže da je američki čovjek i pitaju sve po redu šta li je to Amerikancima Dodik dao i prodao, pojavi se nova fotografija, ali iz Moskve. Ako ovako nastavi, mogao bi u predizbornoj predstaviti i program Put oko svijeta za 4 sedmice.

E, sada zamislite tu muku opozicije i svih mogućih političkih protivnika kad po ko zna koji put poviču da je Dodik završena priča, kad eto ga on osvane sa Putinom. Kada krenu da objašnjavaju da su ti putevi u privatnoj režiji i da njega niko nigdje ne zove, a on već na drugom letu za Moskvu.

Skuplja milje između Vašingtona i Kremlja, dok opozicija skuplja gostovanja po federalnim medijima i lajkove ogorčenih komentatora političkih prilika. Ako ovako nastave posvađani i razjedinjeni opozicionari uskoro će morati da dokazuju da je Zemlja ravna ploča. Djeluje lakše.

Naravno, ne treba ni pretjerivati. Nije svaka fotografija istorijski događaj, niti svaki sastanak mijenja sudbinu naroda, ali u zemlji u kojoj političari opstaju na simbolici slike često vrijede više od programa, rezultata i reformi zajedno.

Kod nas se više niko ne pita šta je prava politika, nego ko je s kim pio kafu i gdje se slikao. Pa tako ako si bio u Americi izdajnik si, a ako odmah poslije odeš u Rusiju onda si sigurno agent Kremlja. Ako tek odeš i tamo i ovamo onda nastaje kolektivni haos na političkoj sceni u BiH, jer narod više ne zna sa kim i kako da se svađa u komentarima.

Dodik realno igra igru koju ovdašnji političari decenijama pokušavaju. Sjedi na nekoliko stolica i izgleda su sve njegove. Danas priča o Zapadu, sutra o bliskoj mu Rusiji, prekosutra možda o Putu svile.

I dok se tako Istok i Zapad ljube, politički hroničari ponašaju se kao dežurne babe i ljubomorne tetke i broje koliko je puta Dodik pomenuo Putina i da li je u Americi rukovanje trajalo tri ili četiri sekunde. U ozbiljnim državama analiziraju se ozbiljnije teme. Republika Srpska je vjerovatno jedino mjesto na svijetu gdje se geopolitičke bitke vode žešće nego one protiv inflacije.

Šta za to vrijeme radi odlazeći Šmit?

E, to je posebna priča.

On odlazi, a nikako da ode. Šmit je politička verzija nezvanog gosta koji ustane od stola, obuče kaput, pozdravi se sa svima, izađe na vrata, pa se vrati da kaže još jednu stvar. Onda još jednu. Pa još jednu. Dok pakuje kofere i dalje optužuje. Odlazi, ali i dalje upozorava na Dodika, za baš sve od blokada institucija do vjerovatno lošeg vremena i zagađenog vazduha iznad Sarajeva.

Ako kojim slučajem udari grad u junu, postoji ozbiljna opasnost da će PIK sročiti saopštenje da je i za to odgovoran Dodik. Još malo pa će biti kriv i za globalno zagrijavanje. Mada nije da nije palio vatre i na globalnom planu.

Paradoks BE i HA je što svi pričaju o miru, a hrane se samo i isključivo sukobima. Što više tenzija, to je više analiza, specijalnih emisija, patriotskih statusa. Da nema vještačkih kriza, pola političke scene ne bi znalo šta da radi samo sa sobom.

Ni vlast ni opozicija. Narod ipak više ne reaguje na dramatične naslove. Oguglali su na sve osim na cijene. Drago im je da čuju da političari putuju od supersile do supersile, od Amerike do Rusije i nazad, ali većina građana i dalje putuje od marketa do marketa tražeći šta je na akciji.

Do oktobra ko zna šta ćemo još sve vidjeti. Na akciji će najviše biti obećanja. Ponovo je na snazi ono o aerodromu u Trebinju. Možda će Dodik otvoriti i, recimo, direktnu liniju Banjaluka-Peking. Možda će opozicija organizovati proteste protiv same sebe. Možda Šmit konačno ode, a dođe Talijan.

Do oktobra će se svi zaklinjati u narod. Vlast kaže da se bori za narod. Stranci koji odlaze i dolaze to rade, kažu, sve zbog naroda. Opozicija se naravno isto bori za narod. Kad ih čovjek sve zajedno sluša, svaka sedmica nam je pravi geopolitički spektakl.

Zato, neka ljube se Istok i Zapad. Mogu i Sjever i Jug.

Samo da ne bude preko leđa naroda. Kad pukne ljubav, podvlači se crta i svode se računi.

A, zna se ko plaća.