PRELAZ U MAGLI

Prvo da vas pitam: Vidite li čitati od smoga i magle i možete li disati?

Znam, ni ja.

Ali uprkos crnim oblacima smoga i smeća, ipak sam uspjela, dok su mi oči suzile što od magle i smoga, što od muke, pa pomalo i od smijeha, zapaziti niz čudnih pojava.

Kažu da se u životu sve svodi na prelaze. Prelaz iz dana u noć, iz obećanja u razočaranje, iz istine u laž, iz partije u partiju...

Kod nas Boga mi, i iz države u državu, samo što taj naš "neslavni" prelaz Gradiška nikako da pređe iz "otvoreno" u stvarno otvoreno.

Jer eto, ne da jedan Krnjić. U krnjoj državi čovjek simboličnog prezimena Krnjić politički je sinonim za dugme blok. Kad god klikne sve stane.

Ja bih mu sad već dodijelila i počasnu funkciju, recimo direktor za sprečavanje prelaza i napretka.

Pa da tu praksu konačno i formalizujemo.

I tako dok Krnjić blokira prelaz u državi u kojoj je još mnogo toga krnje, dešava se scena za antologiju.

Na zatvoreni prelaz uđe ni manje ni više nego Andrej Plenković. Doslovno uđe. Dok mi ne možemo izaći, on uđe.

I Srbi ga dočekaju domaćinski, onako kako samo mi znamo, kao da je sve u najboljem redu i kao da nam nad glavom nije ostalo bezbroj otvorenih pitanja, izjava koje nismo svarili i od kojih nam se želudac diže i poruka koju baš nisu uvijek bile ni "domaćinske" ni prijateljske. Ali red je red.

Kad gost dođe namjestiš osmjeh, izneseš kafu i sakriješ sve što škripi. A škripi... Mnogo toga.

Dok Plenković ulazi kroz zatvoreno, Krnjić blokira otvoreno, političari prelaze samo iz fotelje u fotelju, jedini stvarni prelaz koji imamo je onaj preko kojeg svaki dan svi oni pređu nas. Pa onda i mi sami sebe.

I tako mi stojimo na prelazu.

Ne onom u Gradišci. Taj je zatvoren. Nego na onom istorijskom, kolektivnom i mentalnom. Prelazu između onoga što jesmo i što bi mogli biti.

Država koja se naziva Bosna i Hercegovina krnja je na sve četiri strane. Krnje institucije, krnji sudovi, krnji budžeti, krnje reforme, krnji dogovori.

Politički prelazi su uvijek otvoreni, posebno oni iz partije u partiju. Jedan dan su patriotski, drugi dan evropski, a treći dan lokalno zabrinuti. Uvijek na prelazu. Tamo gdje više vrijedi mandat, plata, funkcija, obećanje, sve dok je narod u magli i ne vidi prst pred okom, a pritom i sve teže diše.

Rado bi narod na prelaz. Ali ne može. Za narod i dalje zatvoreno.

Pa kako reče Krnjić, neka malo sačeka.

A, da bi narod prešao prelaz nekad je dovoljno maknuti samo jednu sitnicu. Jednog čovjeka, jednu blokadu, jednu krnju politiku.

Dok se to ne desi, mi ćemo i dalje gledati kako drugi ulaze kroz naše zatvoreno, dok mi stojimo pred rampom i čekamo da neko "odozgo" pritisne otvoreno .

I možda je baš to najveći paradoks što čekamo da nam otvore prelaz, a sami se nismo pomjerili ni centimetar. Valjda ne vidimo od magle i smoga. A u tom smo ubjedljivo prvi.

Čudo da u gradu tim povodom nije organizovan vatromet. Pardon, zaboravila sam nema vatrometa do daljnjeg. Kao prva mjera protiv zagađenja.

Eto i prilike da se neko dosjeti opet nam prodavati maske. Naravno tri do četiri puta skuplje.

Sve smo već vidjeli uprkos tome što mnogi misle da od magle i smoga ne vidimo.

I na kraju, nije prelaz Gradiška tačka na karti - to je ogledalo.

U njemu se vidi sve: ko može da pređe, ko ne smije, ko blokira i ko čeka. Tu se ne prelaze granice – tu se prelazi preko zdravog razuma.

I zato kad se jednog dana prelaz Gradiška konačno otvori, a mi i dalje ostanemo gdje jesmo, znaćemo da nikada nije ni bio problem u rampi nego u krnjoj državi.

Rampa je samo metalna replika onog što godinama čuči u nekim krnjim glavama.

Magla nije vremenska pojava, nego državni sistem. Smog nije zagađenje, nego nusprodukt politike koja pali sve pred sobom.

I tako vam je to. Dok se jedni preko zatvorenog prelaza uvode kao kroz salonska vrata, drugi stoje u magli pred rampom i čekaju. Jer na takvim prelazima ne prelazi se iz države u državu, nego iz apsurda u apsurd.

Zato se nemojte pitati kad se će otovoriti PRELAZ Gradiška.

Pitajte ko nas već decenijama drži na ovom pogrešnom i bezizlaznim prelazu zvanom BiH.

Mnogi bi da izađu.

Ali zatvoreno je.