SLIKA I NEPRILIKA

Nekad je dovoljna samo jedna slika da napravi velike tektonske i političke poremećaje. Svi imaju neku sliku za koju baš ne žele da dospije u javnost. Ali to se ipak dogodi nepažnjom ili, možda baš, velikom pažnjom onog ko je imao za cilj da neka „problematična“ slika bude ispaljena na društvene mreže.

Baš to se desilo kada je u javnost isplivala slika, a ubrzo i video-snimak, kontroverzne estradne zvijezde Ace Lukasa i Nasera Orića, od čijeg se samog pomena imena, a kamoli slike, Srbima ledi krv u žilama.

Aca Lukas i Naser Orić, rame uz rame, nasmijani kao da su upravo sklopili sporazum o vječnoj političko-estradnoj saradnji, postali su najviralniji par dana. Slika i neprilika — bukvalno. Reći će mnogi: skandal. Više nego dovoljan da se, nakon tvita Milorada Dodika, otkaže Lukasov nastup na Jahorini. Nakon tvita, ne prije njega.

I tako se Lukas uvrijedio. Ma šta uvrijedio - eksplodirao. Po starom estradno-balkanskom običaju čak je i objavio da mu se prijeti. Jer ništa ne prolazi tako dobro kao dodatna drama skuvana u raznim kuhinjama kojima je posao dolivanje ulja na vatru na relaciji Beograd - Banjaluka. A publika koja mu je frenetično pljeskala na svakom njegovom nastupu valjda ne bi trebalo da bude nimalo uvrijeđena što im se popularni Lukas veseli u društvu nepopularnog Nasera Orića, bivšeg komandanta muslimanskih snaga u Srebrenici, optuženog za bezbroj zločina nad Srbima ali ne i osuđenog.

Ne i osuđenog za bezbroj svjedočenja od kojih se ledi krv u žilama, o monstruoznim zločinima nad Srbima koji su počinjeni baš pod njegovom komandom. Na Petrovdan i još mnoge dane koje je u crno zavila mrkla noć. Zato je slika neprilika. Ali, čini se, za neke i prilika. Da, koristeći sliku i sve što je usledilo nakon nje, dobiju priliku za još neprilika. I baš kada nam je djelovalo da je dotaknuto dno, Lukas i mašinerija upale još jedan bager da ga još potkopaju. Za jedne i dalje folk legenda, za druge naslov iz crne hronike i to baš kao naslov njegove pjesme: „Šta učini, crni gavrane?“

Jer ta slika nije samo slika. To je, kako bi to rekli tabloidni proroci apokalipse, regionalni zemljotres o kome, začudo, neki mediji mudro ćute. Čudno. Portali su se dimili kao da je server eksplodirao, a komentatori na mrežama utrkivali su se, zavisno od toga na kojoj su strani, da napišu komentare za prvu ligu psihijatrije. Eksplozija reakcija, uvreda, analiza, moralnih osuda i političkih poruka. Zbog slike neprilike: za jedne omiljenog pjevača, za druge kockara i ljubitelja raznih poroka, koji se uslikao sa za jedne „komandantom“, a za druge zločincem.

Onima koji Lukasovog druga sa slike, za kojeg ni Lukas nije sasvim siguran da li je znao ko je ili nije zavisi ko ga i kada pita zovu komandantom, Lukas je ponudio pjesmu za džabe u Sarajevu.

Hoće li biti Lukasove pjesme na zakazanom nastupu u Banjaluci još se ne zna. Ćute svi. Zato Lukas ne ćuti. U teškoj je kontraofanzivi, uvrijeđen tvitom Milorada Dodika i otkazivanjem koncerta na Jahorini. Tako je onda, nekoliko dana poslije najave da će pjevati za džabe u Sarajevu, poručio da će svaki zakazani nastup u Republici Srpskoj biti humanitaran. Toga se nije baš odmah sjetio. Grmi, uz pomoć svog menadžera, kao pretplaćen na svađu i uvrede — optužbe, prozivke, dijagnoze koje se inače dobijaju tek nakon pregleda. Aca i njegov menadžer, gospodin „ja ću sve da objasnim“, pale srbijanski internet i kreću u kontraofanzivu. Dodik mu kriv. Dodikovi mu krivi. Cenzori, zabranjivači muzike - svi su krivi osim njega. Ukratko, u tom estradno-političkom ratu svi su izgleda zaboravili zašto je počeo. Zbog slike. I neprilike. A neprilika je onaj koji se bio sa Lukasom u kadru. I biće, za svakog Srbina, kojim god da je poslom stao sa istim u kadar. Pa i ako ne postoji slika.

Interesantno je da su neki mediji u Srpskoj, često nalik sudijama, odmah spremno otvorili prostor za „ograde i razumijevanje“.

Zaboravljaju, izgleda, da su neke rane koje su još svježe nastale u ratu ,na frontu, a ne u kafanama. Tamo su bile neprilike zbog kojih su i odvratne ovakve slike. Slike pogrešno odabranih kafanskih društava. A ima ih još, da se ne lažemo. Slika i neprilika.

Danima narod prati rat visokog napona koji Lukas vodi, čini se, sad već sam sa sobom, da mu je možda u tome promakla vijest da Luka Petrović i Petar Đokić smatraju da cijena struje mora biti povećana, ali premijer Minić ne smatra.

Možda je promaklo i to da granični prelaz Gradiška još ne zna da li je otvoren, zatvoren ili uvrijeđen. Zbog glasa protiv, prelaz stoji kao spomenik političkoj logici po kojoj je važniji nečiji uvrijeđeni ego i ko je kome rekao „neću“, nego da narod čeka satima na granici, krećući se naprijed–nazad. I to je slika i neprilika.

I da ne zaboravim još jednu zanimljivu stvar u ovoj turbulentnoj estradno-političkoj sedmici punoj blata i raznog smeća prosutog pred javnost.

Ideja doktora Nenada Stevandića da se djeca u školama testiraju na drogu dočekana je na nož od svekolike i premudre tviter-zajednice i dijela javnosti. Ne vidim zašto, osim što se doktor Stevandić možda malo nespretno izrazio da je to borba protiv narko-mafije. O tome bi se dalo diskutovati. Treba, da još dodam, obavezno na drogu testirati i političare.

Ali, kao majka dvoje djece - jednog studenta i jedne osnovke ne bih imala baš ništa protiv da prvo moju, pa i svu ostalu djecu testiraju. Svojoj djeci vjerujem. Zato sam i zaprepaštena šta sve od njih čujem da se dešava oko nas. I oko njih.

I to je naša slika i neprilika.

Ali ne brinite. Sve se ovo zaboravi i hoće, čim iskoči nova slika.

Jer nije svaka slika hiljadu riječi. Neka je slika hiljadu neprilika.

I slika se skupo plaća. A, neprilike stižu besplatno.