PET PA OPET

Pet pa opet. Pet starih ministara manje, pet novih više. Premijer je isti.

Mandat vraćen pa uručen, isti dan, isti čovjek. Ako vam sve d‌jeluje kao politički trik jeste. Ako vam d‌jeluje kao politička poruka i to jeste. Premijer je vratio mandat da bi ga ponovo uzeo. Nije to kapitulacija nego demonstracija i to u trenutku kada se nad Vladom i Republikom Srpskom nadvila odluka Ustavnog suda. Da odluče neustavni da li je Vlada ustavna. Jedno se čini sigurno .Ova Vlada je uporna. I provjetrena. I rekonstruisana.

Za neke ministre pravi šok je što su otišli. Za neke i što su došli. U nevjerici je Denis Šulić primio vijest da više neće biti ministar mada se do zadnjeg nadao da hoće. Nisu pomogla ni agitovanja koja su stizala iz snježnih pred‌jela. Ni slalom ni veleslalom. Nije mu pomoglo da ostane ni to što je u biografiji naveo kada je biran da je dobrovoljni davalac krv, da je nekada mijenjao predsjednika u vođenju skupštinskih sjednica, ni sklekovi ispred Vlade. Džaba. Kako se to ono kaže : vrijeme je da odmori.

Na svojim mrežama , dok se birala nova Vlada bivši ministar Šulić u realnom vremenu objavljivao je Instagram podršku koju mu šalju njegovi fanovi i prijatelji sve uz poruke : nije kraj, idemo dalje, bio si najbolji, bravo i samo nastavi naprijed . Kako još napisaše na mrežama : „to se nije nado“ . Pa nije kraj svijeta kad jednog dana više nisi ministar. Ali je kraj mnogo čega.

Kuriozitet je što ga je počela hvaliti i opozicija, ali tek kada je prestao biti ministar. O tome ćete čitati i slušati u federalnim medijima, pretpostavljam. I bivši ministar Vojin Mitrović od funkcije se teška srca oprostio opsežnim sopštenjem za javnost u kojem je pobrojao sve što je za svog mandata uradio. Pohvalio se da je ostvario "pun kapacitet resorne nadležnosti" i nasljedniku poželio da uradi bar trećinu onog što je on ali podsjetio sve da je kao student imao prosjek 9,66 i da je baš kao student zapamtio šta mu je jednom jedan profesor rekao : sve prolazi jedino ostaju d‌jela i znanje.

Baš tako. Ostaju i d‌jela i znanje ali i neznanje.

A , neznanje i bezobrazluk pokazali su svi oni koji su se bavili fotografijom i dužinom suknje nove ministarke Irene Ignjatić.

Jedni se bore za ustavnost dok se drugi bave mini suknjom.

Kopači društevnih mreža pronašli su fotografiju nove ministarke ,zamislite samo u mini suknji uslikanoj prije ko zna koliko. Linčom je dočekana jer je tim moralnim gromadama valjda važnija garderoba od biografije. Njima je moral mjera dužine tkanine, a ne dužine odgovornosti. To nije ni kritika nego provincijska histerija onih kojima je lakše da broje centrimetre nego argumente . Obično takvim centimetri i nedostaju pa odatle ti aršini. I nije mi jasno još nešto.

Gd‌je su te silne „ borkinje“ za prava žena koje na sav glast vrište i kad treba i kad ne treba o pravima žena i diskriminaciji? Gd‌je su da podignu svoj duboki glas u odbranu žene koju je dio javnosti, neostvarenih političara i "moralnih gromada" na društvenim mrežama razapeo samo zato što je u mini suknji. Nadam se da neće reći: sama je to tražila jer se slikala u mini suknji. Protiv toga se valjda bore. Ali ministarka je to. Pa je je valjda i borba za žene nekad selektivna. Sramota.

Pet pa opet nije samo priča o rekonstrukciji vlade. To je priča i o rekonstrukciji nervoze, i to one opozicione. I o pokazivanju ko vuče poteze kada je pritisak najveći. Možeš da ne voliš vlast. Možeš da voliš opoziciju. I obrnuto. Ali vlast se ne ruši klikovima , naslovima, modnim policijama nego procedurama i izborima. A opozicija bi potpomognuta raznim faktorima da izbore ponavljaju dok im se rezultat ne svidi.

Ako ste baš navalili na mini suknju, mjerači centimetara, da vam kažem i da Republika nije mini suknja da se mjeri po ukusu gomile, niti ministarska fotelja da se nosi samo dok traje komfor. To je institucija . Borba za Republiku Srpsku ne vodi se ni oko imena ministara nego oko pitanja ko ima pravo da odlučuje . Jer ovde se ne sudi ljudima nego institucijama . I Ustavni sud nema namjeru samo da ruši vladu nego preuređuje poredak. Pritisci CIK-a, sprega sa Šmitom , stalno podizanje uloga i stalno guranje Republike Srpske u defanzivu - u tom nizu jedina legitimna borba je borba za institucije a ne za funkcije. Možda je nekad pet koraka unaprijed, nekad je i pet unazad , pa pet minuta pauze, pa opet pet naprijed.

Republika Srpska ne opstaje na emociji dana već valjda bi trebalo na legitimitetu odluka. Vlast koja se bori kroz institucije ne mora da se dopada svima ali tako valjda treba i mora da se bori. Ne improvizacijom već upornošću da se ostane u okviru zakona i izvan ucjena. Istorija ne pamti one koji su mjerili centimetre nego one koji su ostali uspravni i velikim koracima koračali naprijed ostavljajući takve metrima i kilometrima iza.

Pet po pet, pa opet.

Ko ne razumije neka pročita opet. Pa opet.