NIKAD NE RECI SIGURNO

U životu je jedino sigurno da ništa nije sigurno. U politici da i ne govorim. U politici je, zapravo, najopasnija, riječ sigurno. Ponekad opasnija i teža od riječi poraz. Čim kažete da je nešto sigurno u politici budite savim sigurni da nije. Ako je ova kampanja išta dokazala dokazala je baš to. I dan dva poslije izborne noći i sabranih rezultata koji zapravo pravu noć nisu ni sačekali možemo samo dodati stih omiljene pjesme Milorad Dodika : da mu ne može niko ništa i da je jači i od sudbine, a opoziciji da je njima sudbina ovog izbornog ciklusa poprilično nepouzdan partner. A, siguran birač im je još nepouzdaniji. I da ga baš briga ko je sebi unaprijed rezervisao koju fotelju.

Draško Stanivuković u kampanju je ušao sa sloganom SIGURNO. I to po njegovim najavama, sigurno da će biti premijer Republike Srpske. Nije uopšte ostavio prostora za dilemu, nema ni možda, ni vid‌jećemo, ni ako narod odluči . Sve je već riješeno . No, Milorad Dodik pokazalo se imao je drugačiju računicu. Potpuno siguran da Draško neće biti premijer. Još u jeku predizborne kampanje upitao je sveprisutne na jednoj tribini: pa šta ću onda ja raditi ?! Pošteno pitanje. I jasan odgovor da se u ovom našem slučaju vlast ne formira poslije izbora. Sve su pozicije jasno ucrtane. I trebalo je još samo da ih birači ovjere, a bome jesu . Tako se već u nekim kuloarima, političkim i medijskim pred izbore pouzdano znalo da su se stari drugari Dodik i Čović lijepo dogovorili da ukoliko Darijana Filipović i Željka Cvijanović uđu Predsjedništvo BiH slijedi rehabilitacija Milorada Dodika , odnosno pomilovanje, a to mu otvara put ka povratku na premijersku funkciju koja mu je, da se ne lažemo, najbolje stajala od svih do sada. Tako da svi oni koji su sigurno vid‌jeli Draška Stanivukovića u kabinetu premijera možda ipak ugledaju Dodika kako se vraća na velika vrata. Realno, nikad nije ni otišao . Pa možda je kad malo bolje razmislim taj slogan SIGURNO zapravo genijalna ideja samo ne baš na način na koji su to njegovi autori zamislili . Jer sigurno je samo da ništa nije sigurno.

Izbori su valjda trenutak kada narod odluči ko će mu voditi Republiku Srpsku , a ne trenutak da mu političari prije toga kažu šta je već odlučeno . Kampanje koliko god da su ozbiljne uvijek su pomalo i komične. Zato bih ja svim političarima što su dijelili funckije prije nego što je osvanuo 5. oktobar preporučila jednu malu vježbu : manje sigurnosti i više opreza i samoproglašenih pobjeda uz ako je moguće više poštovanja prema biraču. Pa koliko smo izbora imali do sada svi su naučili kako se i gd‌je bira premijer. Na plakatu sigurno je ne. I to je sada valjda sasvim jasno.

Uvijek svi zaborave da se može dogoditi ono što se u politici najčešće događa kada svi postanu previše sigurni da ih stvarnost neprijatno iznenadi jer ona ima jednu nezgodnu osobinu. Ne čita stranačke ankete i ne gleda bilborde i slogane, a baš je briga ko je sebi već unaprijed rezervisao koju fotelju . A, sve je moguće . Osim što je sigurno da ništa nije sigurno i da je novi predsjednik Republike Srpske Savo Minić. Za sve što je opozicija tvrdila da je sigurno izborni rezultati su odgovorili da nije . Za pobjedu Željke Cvijanović nikakave dileme nije ni bilo . Što bi rekla omladina : oduvala ih je . Ipak, moguće je i da će kombinacija koja se svima sada čini nemoguća i nevjerovatna sutra postati politička realnost. Sve je moguće i jedino sigurno da ništa nije sigurno. Ni premijerska fotelja, ni koalicija , ni dogovor, ni rezultat, ni politički povratak, ni izborni plan . Najskuplja greška je unaprijed potrošiti pobjedu. Još je skuplje unaprijed potrošiti birača i potcijeniti ga. Birač ne izlazi na izbore da potvrdi nečiju već donesenu odluku . Pa sjećate li se priče kako se sve već zna i ko će u Predsjedništvo i ko će gd‌je i s kim i ko protiv koga , i ko se s kim dogovorio i ko će se vratiti i ko neće . Ko je sigurno unutra, a ko vani i samo je još nedostajalo da se na fotelje zalijepe imena. A, onda su birači rekli polako, ipak se mi pitamo. Branko Blanuša stoički je priznao poraz i čestitao Savi Miniću i time je predsjednička izborna trka završena. Jednom će valjda i konačno priznati šta je radio na sastanku sa Miloradom Dodikom i o čemu je razmišljao dok je strpljivo čekao da uđe u lift koji ga je spustio pravo u suteren političke karijere. .

Za opoziciju tek počinje analiza zašto, gd‌je i kako kad je sve već bilo sigurno i ko je kriv. Vukanović je već okrivio narod. Koga će. I još zabranio da ga zovu kad budu u problemu.

I sada stižemo do Banjaluke jer tu je priča baš zanimljiva . Banjaluka je godinama teren na kojem se politička snaga Draška Stanivukovića i te kako mjerila. A sigurno mu je jedino da su brojke donijele neku novu sliku. Uglavnom ne onu sa Instagrama u koju je najviše polagao.

Oni glasovi koje nazivate sigurnim su vrlo često nesigurni.To vam je jedino sigurno. I zato je možda najbolji poltički slogan za sve buduće kampanje nikad ne reci sigurno. Jer sigurnost u politici traje otprilike do prvog prebrojanog zapisnika sa biračkig mjesta ili u našem slučaju skeniranog . A , ovaj banjalučki rezultat nosi još nešto. Pokazuje da se poltički teren mijenja. Kao što vam rekoh da ništa nije sigurno i da nije zauvijek . Da ono što je do juče izgeldalo kao čvrsta baza postaje nova utakmica i da nijedan grad nije nečija privatna imovina . Ni Banjaluka, ni bilo koji drugi. Najopasnije je kada političar povjeruje da mu nešto sigurno pripada .

Izbori nisu donijeli samo velike pobjednike i velike gubitnike, nego i još jednom potvrdu da je Milorad Dodik po ko zna koji put stigao, prestigao i prekucao igricu. Gejm over. I, da.

Požurite na slikanje sa pobjednicima.

Da, baš vi što ste se sklanjali kada ništa nije bilo sigurno.