Bolje vitez pola sata biti, nego kao fukara stariti

Nije toliko važno ko kakvu politiku sprovodi, ali bi svakom građaninu Republike Srpske itekako trebalo da bude važno, da li nas i ko brani od tiranije koja dolazi iz Sarajeva, Berlina ili Londona. Meni je važno itekako.

Nas pod Kozarom, ponoviću opet, nisu vaspitali da trpimo i da budem potlačeni. Učeni smo sasvim suprotno: Bolje je vitez pola sata biti, nego kao fukara stariti. Ova bi se rečenica mogla ovih dana primijeniti na štošta toga, ali isto su mene pod Kozarom naučili da se ne osvrćem na ono što je bilo, već da gledam u ono što dolazi. A ne dopada mi se puno ono što dolazi i tiče se Republike Srpske.

Ne dopada mi se ni što se Džulijan Rajli šetka po Banjaluci i sastaje i sa jednima i sa drugima. On nema dobre namjere. Kada sam onomad, sa svojim kolegama, prokazala jednog britanskog špijuna, radeći samo svoj novinarski posao, isti taj Rajli odvažio se da napiše polu-prijeteće pismo. Meni. Meni sa Kozare.

A to je mantra, gdje uspiju da posiju strah, oni ga posiju, gdje uspiju da plate, oni plate. Pa im vi potrčite pod skute. A ima vas pod tim njihovim skutima i previše. I nemojte da mislite da neko za vas ne zna.

I žao mi je što ga ne sretoh, imala bih mu štošta reći. Ne znam jesu li odustali od naše, srpske zemlje podno Majevice gdje su namirisali bogatstva? Ili su se samo ućutali ne bi li dočekali da se štogod u Banjaluci promijeni pa da mogu s mirom da otimaju i uzimaju što nije njihovo. Ili su se samo zabavili bh. pravosuđem u kojem su im se malo oteli poslušnici pa se isprepadali kriminalaca sa kojima su do juče šurovali.

Ako ne znate na koga mislim, mislim na one što su potpisivali optužnice i izvještaje na štetu institucija Republike Srpske. Ali, već će se i to klupko odmotati.

I ne morate vi podržati Milorada Dodika, niti bilo koga iz vlasti Srspke. Slobodno preturajte ko je ustavan, a ko nije. Prebrojavajte Vladu i ove i one, ali hajdemo malo da svi zajedno pogledamo gdje ćemo biti sutra i hoće li nas uopšte biti.

Samo se malo vratite u istoriju, svega nekoliko godina prije patnji koje pamti moja Kozara. Sjetite se onog jednog i okupirane Čehoslovačke. I mene su na to baš danas podsjetili. Pročitajte pa se prisjetite onih stotina propisa i dekreta za najstrožu kontrolu, cenzuru, ekonomski slom. Piše istorija koliko su ti zakoni bili surovi. Piše istorija da se njihovog tvorca uplašio čak i Hitler.

Podsjeća li vas to na nekoga sada. A dolazi iz Njemačke. I isto donosi surove zakone. I šta biste vi svi, da kao fukare starimo.

Ima ta jedna pjesma, zove se "Zavjet" pa kaže: „Mi smo sada na ispitu sine, da l' u tamu il' u visine, čekaju nas preci sa nebesa, to je sine jedina adresa“. E, to vam je referendum. Ko god ga sporio i osporavao. Pa ako nam Bog da da ne odemo u tamu već u visine, raskusuraćemo se ovdje ko je koliko kome ukrao, uzeo, platio i isplatio. Pa ćemo ispočetka. Jer to vam je, dragi moji, zavjet. Ili bi barem trebalo da bude.

I kad smo kod ovih pjesama i političara, da se osvrnem na tradiciju i zbor kao seljače dijete. Da, na zboru se pije i pjeva. I pjesme su malo i priproste. I ona za koju ste se uhvatili o slezeni ne govori o nasilju. Ona je iz ovog prostog dijela. Razumjećete. Ako ne razumijete, nemojte slušati ni bećarac kojim slučajem, ko zna šta će vam iz pera izaći.