ZAVRŠNA RIJEČ

Završna riječ nema baš toliku težinu u sudnici kao što ste to gledali u filmovima i serijama, gdje maestralni advokati u posljednjim sekundama mijenjaju tok stvari. Pa čak i istorije. Tako vam je to samo na filmu. U životu i praksi, i porota i sudije, pa i javnost, već imaju svoj stav o procesu. Uglavnom ga steknu tokom suđenja. A ponekad i prije nego što suđenje uopšte počne.

U sudskom procesu protiv predsjednika Republike Srpske i direktora Službenog glasnika čeka se završna riječ. Zakazana je za 19. februar. Ali u procesu u kojem je presuda napisana i prije nego što je postupak započeo, samo naivni vjeruju da završna riječ može uticati na sud. Sutkinja, koja je u ovom političkom procesu – u kojem krivično djelo ne postoji – bezbroj puta pokazala da joj je jedini cilj osuditi predsjednika Republike, donijeće presudu kakvu svi već znaju. Završnu riječ, i tužilaštva i suda, mi smo već čuli. Iako još nije izgovorena, svima je jasna. I glasna.

Cirkusanti, žongleri i dreseri lavova

A pravda? Pravda ovdje nije slijepa. I te kako viri iza poveza. Drži i vagu i mač. Mač koji siječe. I vagu koja je u ovom procesu odavno prevagnula. Jer u zgradi u kojoj se ovaj proces odvija, presude za Srbe su u većini slučajeva unaprijed napisane.

Kako i ne bi bile, kada zidovi nekadašnjeg logora za Srbe svjedoče o strahotama koje su tamo prolazili. Šta kaže na to gospođa Pravda? Važe li njena pravila? Siječe li mačem? Ili je u ovom slučaju povez preko očiju crnji od istine?

Čekamo li i tu neku završnu riječ koja nikad neće biti izgovorena? Završna riječ prvom predsjedniku Republike Srpske u Hagu odavno je izrečena. Odavno je izrečeno i da svaki čovjek na svijetu, kakav god da je, ima pravo na medicinsku pomoć i human tretman dostojan čovjeka. Te riječi, međutim, ne dolaze do onih koji bi trebalo da ih čuju. Jer ne žele da ih slušaju.

DELIJE I GROBARI

Nije se čuditi njima. Navikli smo. Znamo da za ono što stiže iz Srpske pravde nema. Neka im je na dušu, ako je imaju. Čudim se drugima. Nekadašnjim saborcima, političkim i ratnim, što ćute i ne dižu glas da prvi predsjednik Srpske dobije medicinsku pomoć i lijekove. Pravu pomoć. One doktore kojima je cilj da mu bude bolje.

Funkcioneri stranke, koja odavno nije ono što je taj prvi predsjednik želio da bude, danima su ćutali. Pa su onda, valjda od sramote što nisu potpisali ni peticiju kojom se traži da mu se obezbijedi medicinski tretman dostojan čovjeka, stidljivo piskarali po društvenim mrežama. Bojeći se, valjda, kako će to protumačiti njihovi "glavni tumači". Znate već koji. I kakvu će završnu riječ oni dati. A od nje im mnogo toga zavisi. Zato ćute. Računaju da im je tako sigurnije.

Trideset tri

Ali, sve nas negdje čeka završna riječ. I završna računica. Nemojte to zaboraviti.

Čekaju se još neke završne riječi. One koje bi mogle pasti na sastanku gdje će se odlučivati kako će izgledati zajednički nivo vlasti nakon turbulentnih dešavanja i političkih aktera koji su kao rogovi u vreći.

U vrećama su stizale i američke pare. Više ih za neke neće biti. Završnu riječ dao je Tramp.

Ko je, kako i kome dijelio, usmjeravao i pravdao USAID-ove pare? Ta završna riječ tek se čeka. Možda bude i neka presuda. Pa da se sazna ko je gradio, a ko rušio. Ko je pričao, a ko ćutao. Kome su pare prisjele, a kome su dobro donijele.

Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju – nisu to rekli pravnici. Rekao je narod.

A narod zna i prepoznaje. I na kraju, uvijek da završnu riječ.

Pitate me – ko onda sudi?

Onaj tamo gore.

Vidite li ga?

Ne taj.

Onaj što ga ne vidite.

Do završne riječi.