"Volio bih da me pamte kao dobrog čovjeka, a ne dobrog pjevača"

Halid Bešlić, koji je preminuo u 72. godini nakon kraće i teške borbe, bio je jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije. Iza sebe je ostavio veliki broj hitova, koncerata, neutešnu porodicu, suprugu Sejdu, sina Dina, unuke i mnogobrojnu publiku.

Halid je rođen 20. novembra 1953. godine u selu Knežina kod Sokoca, a živio je u Sarajevu, gradu u kojem je i preminuo na Univerzitetskoj klinici, gdje je proveo svoje posljednje dane.

Talent nasljedio od majčine familije

Muzički talent nasljedio je od familije sa majčine strane, a da će mu pjevanje biti životni poziv odlučio je nakon odsluženja vojnog roka. Pjevao je prvo u kafanama kod Sokoca, a nakon toga po sarajevskim restoranima i kafanama. Prvu singl ploču izdao je 1979. godine. Na njoj su bile pjesme „Grešnica“ i „Ne budi mi nadu“. Numere „Sijedi starac“ i „Zašto je moralo tako da bude“, koje je snimao dvije godine kasnije, donjele su mu veću popularnost.

Nakon izlaska albuma „Dijamanti“, koji je objavljen 1984. godine, za njega su čuli ljubitelji narodne muzike širom bivše Jugoslavije. U periodu od 1985. do 1991. godine izdao je osam ploča, a raspad Jugoslavije i rat na tim područjima dočekao je u Njemačkoj. Ipak, odlučio je da se vrati u Bosnu i Hercegovinu kako bi pomagao ljudima u svojoj zemlji. Iako on ne­rado govori o tome, zna se da je organizovao nekoliko stotina koncerata za prikupljanje humanitarne pomoći ratom zahvaćenim područjima.

TUGA: Preminuo Halid Bešlić

Mlađe generacije upoznale su ga početkom dvije­hiljaditih godina kada je objavio album „Prvi poljubac“. Naslovna pjesma je za vrlo kratko vrijeme postala veoma popularna, a zavoljeli su je ljudi, ne samo na ovim prostorima, nego širom svijeta. Četiri godine kasnije u prodaji se pojavio Halidov 17. album na kome su bile numere „Čardak“, „Miljacka“ i „Dvadesete“. Iako su one donjele jedan novi pop prizvuk njegovim pjesmama, za vrlo kratko vrijeme postale su veliki hitovi. Sa Nežadom Imamovićem, Harisom Džinovićem, Željkom Bebekom, Kemalom Montenom, Šabanom Burhanom, Donom Ares i drugima snimio je 14 pjesama koje su objavljene na CD‑u „Halid Bešlić i prijatelji“ iz 2010. godine.

Nakon tri godine svoju publiku je počastio novim albumom pod nazivom „Romanija“. Naslovnu numeru posvetio je svom rodnom kraju, a osim Romanijaca pjesmu su brzo zavoljeli i oni koji nikada nisu bili u tom kraju. Na tom CD‑u su bile i pjesme „Kad zaigra srce od meraka“, „Lavanda“, „Sevdah da se dogodi“ i druge. Halid Bešlić se smatra jednim od najboljih pjevača narodne muzike u BiH. O tome koliko ga publika voli potvrđuju veliki koncerti koje je organizovao u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, ali i brojnim drugim gradovima u Americi, Kanadi, Evropi i Australiji. Osvojio je mnoge nagrade i priznanja.

Najstarije dijete u porodici

Halid Bešlić je rođen 1953. godine u zaseoku Vrapci kod mjesta Knežina u opštini Sokolac. Njegova majka Behara je bila domaćica, a otac Mujo radio je u šumskom gazdinstvu. Halid je bio njihovo najstarije dijete, imao je četiri mlađe sestre. Ljubav prema muzici nasljedio je od majčine rodbine. Ujaci i rođaci su bili veoma talentovani za narodne instrumente i rado su pjevali na veseljima. Tako je i on, još kao dječak, počeo svojim pjevanjem da zabavlja rodbinu, prijatelje i komšije.

Od prvog do šestog razreda osnovne škole bio je odličan đak. Kako je govorio, onda se „malo pokvario“. U sedmom je prošao vrlo dobrim uspjehom, a u osmom dobrim. Iako mu je želja bila da upiše tehničku građevinsku školu, ocjene na kraju poslednja dva razreda osnovne škole nisu bile dovoljne za upis. Zato je u Sarajevu upisao tesarski zanat. Po završetku zanata se zaposlio, a nešto kasnije je završio i višu školu za poslovođu. Tu informaciju retko je pominjo u intervjuima, jer kako je pričao, nikad nije bio poslovođa, nego samo tesar. Radio je na građevini i pomalo pjevao. Poslije se učlanio u Kulturno-umjetničko društvo „Zijo Dizdarević” gdje je povremeno igrao i pjevao.

Posljednji koncert održao je u Banjaluci: Ovako je tada govorio veliki Halid Bešlić

Vojni rok kao prelomni trenutak

Ipak, o profesionalnoj karijeri nije bilo ni govora. Prvenstveno zato što je tada u njegovoj porodici vladao uvriježeno mišljenje da ta profesija nije častna i poštenja, nego da je prilično neozbiljna. Prelomni trenutak se dogodio tokom odsluženja vojnog roka, gdje je pjevao u vojnom orkestru. Nastupi i iskustvo koje je tom prilikom stekao, te pohvale koje su stizale svakodnevno, natjerale su ga da razmišlja o tome da mu muzika bude glavno zanimanje.

Po povratku u Sarajevo, poslije odsluženja vojnog roka krenuo je u Sokolac da posjeti roditelje. Sa drugarima se zaustavio u jednoj kafani, gdje ga je gazda zamolio da zapjeva. On ga je poslušao, a gosti i vlasnik su bili oduševljeni. Odmah mu je ponudio angažman, Halid je pristao i od tada je krenula njegova karijera ‒ prvo kafanskog pjevača, a kasnije regionalne zvezde.

Prva ploča

Za mladog pjevača pročulo se i u sarajevskim kafanama, pa su mjesta gdje je on pjevao bila sve posjećenija. Usledili su pozivi da pjeva i u prestonici. Nakon pet godina svirke sa raznim orkestrima, odlučio je da snimi svoju prvu singl ploču. Njegovu prvu ploču sa pjesmama „Grešnica“ i „Ne budi mi nadu“ objavila je Diskografska kuća „Diskoton“ 1979. godine. Tekst za prvu numeru napisao je Dino Muharemović, a muziku Samir Kadirić, dok drugu potpisuju Nežad Esadović i David Mandić, vlasnik kafane „Kod Davida“ gdje je Halid tada pjevao. S orkestrom Nežada Esadovića je snimio drugi singl sa pjesmama „Sijedi starac“ i „Zašto je moralo tako da bude“. Bio je to prvi projekat na kome je radio sa Nazifom Gljivom, koji je kasnije napisao mnoge njegove hitove.

Prvu ploču Halid je objavio 1981. godine. Na njoj su, osim pjesama koje je ranije snimio, bile i numere „Sanjam majku, sanjam staru kuću“, „Dani ljubavi“, „Jednoj ženi ne dam život cioji“ i druge. Hasan Dudić i Novica Kostić napisali su „Pjesma samo o njoj“, a Enver Šadinovija i Nežad Esadović „Domovino, u srcu te nosimo“ koje su objavljene na singl ploči naredne godine. Iste, 1982. godine izašao je i drugi studijski album sa pjesmama „Ta je žena varala me“, „Do ljubavi tvoje mi je stalo“, „Uspomeno, uspomeno“ i druge.

Đajić se dirljivom porukom oprostio od Halida Bešlića: Tvoje pjesme i dobrota živjeće vječno

Dijamanti sve promijenili

Diskografska kuća „Diskoton“ je 1984. godine objavila njegov album „Dijamanti“. Pjesma „Neću, neću dijamante“ koju su napisali i aranžirali Nazif Gljiva, Sadeta Ramović i Dragan Stojković Bosanac, donijela je Halidu prepoznatljivost na nivou cijele bivše Jugoslavije. Na toj ploči bile su i pjesme „Budi, budi uvijek srećna“, „Tri ruže“, te „Imala je plavu kosu“ koju publika pamti kao „Sjećam se“. Usledili su pozivi za nastupe u svim većim mjestima u Jugoslaviji, a do tada sarajevska i bosansko-hercegovačka pjevačka zvijezda „zablistala“ je i u drugim republikama.

Miljacku svi vole

Četiri godine diskografske pauze Bešlić je iskoristio za brojne koncerte i turneje širom svijeta. Bio je rado viđen gost u Australiji, Kanadi, Americi, evropskim prestonicama, te zemljama u regionu. Godine 2007. u prodaji se našao njegov CD sa deset novih pjesama. Riječ je o albumu „08“ na kome su bile numere „Ne traži me“, „Budna si“, „Nije ljubav vino“. Ipak, najveći uspjeh su doživjele pjesme „Miljacka“, „Čardak“, „Dvadesete“ i „Ulica uzdaha“. One na Jutjubu beleže milionske preglede, a za vrlo kratko vrijeme postale su neizostavni dio ne samo Halidovog koncertnog repertoara, nego i repertoara mladih pjevača sa ovih prostora.

Sa grupom Legende snimio je pjesmu „Tambu­raši“, koju su napisali Zoran Kesić i Zoran Dašić. Duet se našao na albumu Legendi pod nazivom „Sjaj od plamena“, koji je objavljen 2010. godine. Spoj glasova Ivana Milinkovića i Halida Bešlića oduševio je publiku, a pjesmu je pratio i spot koji su emitovale mnoge televizijske stanice.

Romaniju posvetio rodnom kraju

Dvadeseti album u karijeri Halid je objavio 2013. godine pod nazivom „Romanija“. Upravo je naslovnu pjesmu posvetio svom rodnom kraju. Napisao ju je Mario Šenkovski Džeronimo (Geronimo), a snimljen je i spot u kojem su prikazane ljepote Halidovog rodnog kraja. Kako je pjevač jednom prilikom kazao, ta pjesma i spot u stvari promovišu Romaniju — ljepotu njenih sela, šuma i potoka. Osim naslovne, sa tog albuma su dobro prihvaćene i pjesme „Sijede“, „Sevdah da se dogodi“, „Lavanda“, „Sviče zora“, „Kad zaigra srce od meraka“.

22. juna 2013. godine održao je veliki koncert na sarajevskom stadionu Koševo. Ulaznice su bile rasprodate vrlo brzo nakon same najave, a Halid je pred vjernom publikom obilježio 35 godina karijere pjevajući više od tri sata. Redali su se hitovi od osamdesetih do danas, a gosti su bili kolege Haris Džinović, Željko Joksimović, Enes Begović, Viki Miljković i drugi. Halid je nastavio da „puni“ koncertne dvorane u Bosni i Hercegovini i regionu. Bio je rado viđen gost u beogradskoj Areni i Sava centru, a dvorana Zetra često je bila pretesna da primi sve one koji su željeli da ga slušaju. Osim toga, koncerti u dijaspori su uvijek bili traženi, pa je Halid skoro svake godine održavao velike turneje po Skandinaviji, Americi i Australiji.

Godine 2016. objavio je pjesmu „Ja bez tebe ne mogu da živim“, koju je publika prvi put mogla da čuje u jednoj epizodi kriminalističke serije „Ubice mog oca“. I spot za pjesmu obiluje motivima iz te serije. Polovinom 2018. godine objavio je singl „Taman je“ koji prati zanimljiv spot. Muziku i tekst potpisuje Džeronimo, a aranžman Samir Kadirić. Pjesma je na Jutjubu za manje od šest mjeseci od objavljivanja pregledana više od 15 miliona puta.

Ovu pjesmu je odbilo 15 pjevača, a Halid ju je pretvorio u hit!

Objavio je album „Trebje­vić“, a osim naslovne numere, na tom albumu su se našle i pjesme „Neretva“, „Zbogom ostaj ljubavi“, „Da vrijeme stane“, „Hladno sunce“, „Anđela“ i druge. Tekstove potpisuju Neno Ninčić, Mirko Šenkovski Džeronimo, Sanja Arsić, Dubravka Derić i drugi, dok je za većinu aranžmana bio zadužen Samir Kadirić. Kako je u jednom intervjuu rekao, „pjevaće dok živi“.

Privatni život

Halid Bešlić je u svom selu završio osnovnu školu, a s obzirom da je već sa 14 godina otišao na školovanje u Sarajevo, kaže da je ostao željan romanijskih šuma i potoka. Dok je pohađao srednju školu živio je u đačkom domu. Nakon toga se zaposlio, a potom otišao u vojsku. Povratak s odsluženja vojnog roka bio je prelomni trenutak u njegovom životu. Da tada nije odlučio da se bavi muzikom, njegovi obožavaoci ne bi mogli uživati u više od dvije stotine pjesama koje je snimio.

Sudbonosni susret sa suprugom Sejdom

Na početku karijere upoznao je suprugu Sejdu. U jednom intervjuu ispričao je kako se desio sudbonosni susret. Naime, Halid se kao mladi pjevač družio sa Sejdinom sestrom koja je radila u restoranu gdje je on pjevao. Jednom ga je ona pozvala da dođe kod njenih na ručak. Tu je sreo Sejdu i počeli su da se zabavljaju. Nakon samo šest izlazaka Halid ju je zaprosio. Bilo je to 8. marta 1979. godine, na proslavi rođendana njene sestre.

Društvo se okupilo u jednom restoranu, a Halid je pitao Sejdu da li bi se udala za njega. Ona je, misleći da se šali, pristala, a drugari su odmah pošli da obavjeste njene roditelje. Iste noći, Sejdu su doveli u Knežinu i predstavili je Bešlićima kao Halidovu buduću suprugu. Vjenčali su se petnaestak dana kasnije. Prvo su živjeli kod Sejdine tetke u Sarajevu, a nakon toga našli svoj stan. Njen otac im je pomogao da se „skuće“. Tu je rođen i njihov sin Dino. Halid je govorio da je tajna njihovog uspješnog braka u tome što su se oni prvih nekoliko godina tek upoznavali, a iz toga se rodilo poštovanje, ljubav i razumijevanje.

Udes jedva preživio, ostao bez oka

U martu 2009. godine javnost je potresla vijest da je poznati pjevač imao saobraćajnu nesreću, te da se nalazi u komi. Naime, on je automobilom sletio sa puta u Ali­pašinoj ulici u Vogošći. Halid je preživio težak udes, ali ljekari nisu uspjeli da mu spasu desno oko. Kako je jednom pri­likom priznao, supruga je najviše strahovala da li će posljedice te nesreće uticati na njegovu psihu. On je nastavio da pjeva, snima albume i organizuje koncerte, a pozitivan i vedar duh nije nestao s tragedijom koja mu se dogodila. Ipak, od tada je rijetko kad vozio. Umjesto njega, za volanom je bio njegov prijatelj iz djetinjstva.

Dodik uputio dirljivu poruku Halidu Bešliću

Najsrećniji dan u životu

U julu 2014. godine regionom je odjeknula vijest da je Halid postao deda. Naime, njegov sin Dino i snaha Mahira dobili su blizance Lamiju i Belmin Kana. Pjevač nije krio radost zbog dolaska unučića, a jednom prilikom je izjavio da mu je to bio jedan od najsrećnijih dana u životu. Halid Bešlić bio je vlasnik motela i benzinske pumpe u mjestu Semizovac, nedaleko od Vogošće, u koji je 2014. godine primio mještane koji su u klizištima ostali bez svojih domova. Naime, kada je u proljeće 2014. godine nepogoda zadesila taj dio BiH, Bešlić je od menadžera motela tražio da isprazne sobe i u njih smjesti sve one koji su izgubili svoje kuće. Ovim gestom oduševio je mnoge, ali je poznato da je pjevač bio veliki humanista od početka karijere.

Svi koji su ga poznavali tvrdili su da je rado pomagao koliko je u njegovoj moći, a on je to objasnio riječima „sve je to normalno“. Za razliku od nekih svojih kolega, on se nije trudio da za to saznaju mediji, ali o njegovim djelima više su govorili ljudi kojima je pomogao. Jednom prilikom je rekao da bi volio više da ga ljudi pamte kao dobrog čovjeka, nego kao dobrog pjevača.