KOME JE VIŠE PRIJALA MEDOVINA NA LOVĆENU

Eto prošla je i euforija oko tivatskog Samita „EU i Zapadni Balkan“ koji će ostati upisan kao najveći međunarodni politički skup održan u Montenegru. Sada nas očekuje period analiza o uspješnosti našeg puta ka članstvu u briselsko društvo. Proteklih dana živjeli smo na lovorikama i pohvalama gostiju iz Evrope koji, ostaće dilema, da li su se više divili našem ili njihovom uspjehu našeg ekspresnog zatvaranja zadatih poglavlja. Najviše u tome pokazivao je dvojac iz nekadašnje ekspertske vlade, Milatović-Spajić, koji je sačekivao slavodobitno značajne goste ostavljajući utisak idiličnog odnosa na relaciji predsjednik-premijer. Bio je to „dežavi“ njihovih idiličnih odnosa viđen u vinogradu 21. maja, mada sada u zamijenjenim ulogama prvog domaćina, pa i nekih rođendanskih slavlja ili bečkog koncerta. Čudno je da mjesta u tivatskom Portu i na Lovćenu nije bilo za trećeg člana iz tog prvog ešalona vlasti, predsjednika parlamenta Mandića koji se, moramo priznati, svojski trudio, a i dalje se trudi da barem parlamentarna većina diše u istom, evropskom dahu. Za predsjednika Skupštine ostavljen je protokolarni susret sa gospođom Robertom Metsolom, predsjednicom Evropskog parlamenta, koja je gostujući u našem parlamentu naglasila da se može biti istovremeno dobar Crnogorac i ponosni Evropljanin. Uzalud je Andrija rekao da je ponosan na doprinos koji je, zajedno sa kolegama iz parlamenta, dao definisanju evropskog puta Crne Gore, ali je umjesto u žičari na putu za Lovćen predsjednik parlamenta završio u studiju Javnog servisa odgovarajući na aktuelna dešavanja kako oko Samita tako i u Parlamentu.

Da li će ovo poljuljati neke odnose na relaciji Mickeja i Andrije, iskreno sumnjam, ali uostalom bićemo u prilici da sami ubrzo vidimo. Za sada je to manje bitno, kao i činjenica da je bivši predsjednik–premijer, zavisno od potrebe, baš u to vrijeme ispratio brata u inostranstvo i otišao u posjetu susjednoj nam BiH radi gostovanja na njemu odanim medijima, gdje je „ništa čudno“ još jedanput odapeo otrovne političke strijele ka njemu vječitom protivniku Srbiji. Rekli bi „ništa čudno“, Milov dežavi.

Bitnije od toga je, da je očigledno Crna Gora po svemu sudeći najbliža od svih članstvu u EU, barem tako su izjavljivali horski svi gosti, a po našim medijima mi smo već postali 28. članica. Kao da niko nije htio da čuje i određena upozorenja, koja je većina gostiju što iskreno a što kurtoazno preskakala, izuzev premijera Hrvatske Plenkovića koji nam je u brk skresao da do njihovog „da“ na našem putu ka 28. članici EU imamo da ispunimo 8 ultimativnih zahtjeva, od kojih barem po njegovim riječima susjed sa zapadne nam granice za sada neće odustati. Da li je u razgovoru koji je sa njim vodio, što se ono kaže na „marginama“ Samita, premijer Spajić u tonu dobrog domaćina izbjegao da progovori o na primjer Lori, ili se nadao da bi pod pritiskom ostalih članica EU oni mogli da povuku svoje ultimatume i time spriječe želju i cilj EU da u svom društvu vide Crnu Goru, a možda i još nekoga sa Zapadnog Balkana.

Iz sjene tivatskog Samita izašao je i odnos predsjednika Srbije prema domaćinima, koji ne samo da je odbio zvaničan protokolarni doček i ispraćaj, već se oglušio na upozorenja od strane svoje, srpske BIA i ne samo da je došao u Tivat nego se gondolom popeo i na Lovćen gdje se slikao sa svojim domaćinima. Nama kao domaćinima ne služi na čast da uvredljivim parolama dočekamo predsjednika „bratske“ ili po nekima „mrske“ Srbije, ili barem da se niko iz vlasti ne potrudi da skine te banere. Zato je Vučić, u svom stilu, preuzeo i medijski primat privlačeći kao magnet najveći dio medija, pored novinara iz Srbije, posebno domaće predstavike medija, ne libeći se da odgovori i na neka po njima „nezgodna“ pitanja, poput čartera i 87 putnika u njemu, te da li će podnijeti ostavku ukoliko Crna Gora prije Srbije uđe u EU. Samit u Tivtu ostaće upisan i po činjenici da su predstavnici EU posebnu pažnju posvetili baš predsjedniku Srbije sa kojim su jedini imali poseban razgovor kome su prisustvovali prvi ljudi EU Ursula fon der Lajen, Antonio Košta, kao i predsjednik Francuske Makron i kancelar Njemačke Merc. Što se pak nekih predstavnika domaćih medija tiče ostaće upitno zašto „tako oštra“ pitanja ne postavljaju svom, odnosno našem predsjedniku a posebno premijeru koji zna često da ih zaobiđe, kao i da zaobiđe odgovore na pitanja crnogorskih parlamentaraca, i koji se po nečijim uputstvima ponaša po onoj narodnoj „tiha voda brijeg roni“.

I tako Samit prođe, rekli bi po onoj narodnoj „tresla se gora, rodio se, manje više, miš“, a jedino korisno po narod i za buduće turiste za sada je da je put Jaz-Tivat koji je upravo za Samit osvanuo, iako nezavršen, pod asfaltom.

Perica Đaković