Slučaj "Ribnikar" nakon presude: Šokantno svjedočenje majke nastradalog dječaka

Majka ubijenog dječaka Andrije Čikića, Suzana Čikić, izjavila je za RTS da nema pravde za deset ugašenih života, ispričavši šta joj je K. K. odgovorio na pitanja koja mu je postavila na suđenju.

Advokat porodica nastradalih Ognjen Božović istakao je važnost inicijative porodica da dođe do izmjene zakona, prije nego što K. K. postane punoljetan.

Otac dječaka koji je počinio masovno ubistvo u OŠ "Vladislav Ribnikar" Vladimir Kecmanović osuđen je juče na kaznu zatvora od 14 godina i 6 meseci za krivična djela zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica i teško djelo protiv opšte sigurnosti.

Dječakova majka Miljana Kecmanović osuđena je na dvije godine i 11 meseci zatvora za krivično djelo zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica.

Suzana Čikić je izjavila u emisiji Oko da nema pravde za deset ugašenih života, jer niko neće odgovarati za samo ubistvo, ali da je zadovoljna osuđujućom presudom za djela koja se stavljaju Vladimiru i Miljani Kecmanović na teret.

OSUĐENI KECMANOVIĆI: Vladimiru 14,5 godina, Miljani dvije godine i 11 mjeseci zatvora

"Kecmanovići su krivi za sve što im se stavlja na teret, jer je tokom postupka izvedeno mnogo jasnih i konkretnih dokaza", smatra majka nastradalog dečaka Andrije Čikića.

Šta je K. K. rekao na suđenju

Čikićeva navodi da je na suđenju postavila pitanje K. K. zbog čega je to učinio, na šta je odgovorio da ne umije da objasni, kao i pitanje na osnovu čega je pravio spisak djece za odstrel, na šta je rekao da ga je napravio na osnovu toga da su "okej da puca u njih".

"Na pitanje zašto je mislio da je okej da puca u njih, nije umio da objasni. Njegov doživljaj neprihvaćenosti nije realan, posebno u odjeljenju VII 2. To i njegovi roditelji kažu, jer je izlazio sa drugarima, razmjenjivao poruke sa njima na Vajberu, a pomagali su mu kada nije bio u školi da dobije zadatke", navodi Čikićeva.

Dodala je i da ga je pitala šta misli o drugarima koji su ga posjećivali i smatrali najboljim drugom, na šta je odgovorio da ne misli ništa posebno i da mu to nisu "naročito bili drugovi", kao i da nije znao da oni njega smatraju najboljim drugom, ali je u njih pucao.

Detalji presude Kecmanovićima: Teški propusti roditelja doveli do tragedije u „Ribnikaru“

"Jedan od tih dječaka je na liječenju van Srbije, a drugi je pukim slučajem ostao živ. Rekao je da je zakasnio tog jutra u školu s namjerom da bude siguran da su svi unutra. Stravično je to da je rekao da je u jednom trenutku odustao od spiska i riješio da ubije što više ljudi", priča Čikićeva.

"Zatvor mu je bio draži od porodice"

Čikićeva je naglasila da je na jednom ročištu pokazala razumjevanje za njega, u želji da razumije šta se sa njim dogodilo tog dana, na šta je on govorio o odnosima sa roditeljima, kao i o tome da je osjećao pritisak majke da bude najbolji, što je, prema njegovim reijčima, uticalo na njegovo ponašanje.

"Šokantno mi je to što je rekao da je znao da će biti na neki način kažnjen i zatvoren, ali da je uprkos tome želio da izvrši ovo djelo, prihvatajući posljedice i želeći da bude zatvoren, jer je želio da pobjegne od svih, pa i od svoje porodice. Zatvor mu je bio draži od porodice“, kaže Čikićeva.

Suzana Čikić, koja je i psiholog, skrenula je pažnju školskim psiholozima da obrate pažnju i na djecu koja su neobično mirna, jer K. K. nije bio problematično dijete, kao i na đake koji se ne ponašaju u skladu sa svojim godinama i djeluju kao da se teško uklapaju u društvo.

Opasno oružje u rukama djeteta

Advokat Ognjen Božović ocijenio je da je presuda poslala jasnu poruku da je davanje oružja djeci opasna radnja i da oružje mora da se čuva odgovorno, kako ne bi došlo u ruke neovlašćenih lica.

"Važnije je da je sud za djelo zlostavljanja i zanemarivanja maloljetnika uzeo u obzir okolnosti koje do sada u našoj sudskoj praksi nisu bile razmatrane i na taj način poslao poruku o grubom zanemarivanju roditeljskih dužnosti, vaspitanja i brige u emocionalnom i psihološkom smislu“, naveo je advokat porodica nastradalih.

Božović objašnjava da K. K. u mentalnoj bolnici, nakon punoljetstva, može ostati uz sopstveni pristanak, ali i bez njega, ukoliko stručna procjena pokaže da je i dalje opasan.

"Ako se čak i odobri njegov izlazak, biće pod sudskom kontrolom, uz obavezna vještačenja i nadzor ne samo klinike već i suda koji odlučuje da li će ostati u ustanovi ili ne", kaže Božović.

Dodaje i da je važna inicijativa članova porodica ubijenih i ranjenih da se Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama izmijeni na adekvatan način prije nego što počinilac zločina postane punoljetan.

"Predložene izmjene predviđaju da se formira posebna ustanova koja će se baviti posmatranjem, proučavanjem i rehabilitacijom tih maloletnika", navodi advokat.

(Ne)vidljiva disfunkcionalnost porodice

Psihološkinja Zorana Filipović istakla je da je kažnjavanje roditelja jedna od važnih poluga odgovornosti u roditeljstvu i da presudu vidi kao poruku društva u kom pravcu ide sistem i u kakvom ambijentu djeca odrastaju.

"Disfunkcionalni porodični obrasci ne moraju uvijek biti vidljivi. Postoje i prikriveni problemi, poput alkoholizma. Govorimo o klimi u kojoj nema međusobnog uvažavanja, poštovanja, emocionalne bliskosti i otvorene komunikacije", objašnjava Filipovićeva.

"Teorijski može da izađe, u praksi to je teško izvodljivo"

Profesor Milan Škulić ističe da se u krivičnopravnom smislu, prema našem zakonu, osoba koja nema 14 godina u vrijeme izvršenja djela smatra djetetom, iako je počinila težak zločin, ali može biti lišena slobode zbog mentalnog stanja.

"Teorijski se može desiti da izađe iz mentalne bolnice, ali je to u praksi teško izvodljivo, s obzirom na to da je bio u stanju da ubije devetoro djece i jednog čovjeka i da rani još šestoro. Kao mlađi maloljetnik, a ako je uračunljiv, najstroža sankcija bi bila četiri godine u kazneno-popravnoj ustanovi", navodi Škulić.

Prema njegovim riječima, u pravnom smislu i K. K. je oštećen u ovom postupku, jer je trpio zlostavljanje roditelja, iako je u životnom smislu ubica.

"Izrečene kazne djetetu-ubici su blizu maksimuma za ta krivična djela, ali iz ovoga možemo da izvučemo zaključak da društvo mora da ima bolje mehanizme djelovanja, s obzirom na to da porodica koja ima arsenal oružja kod kuće ne obraća pažnju na to šta se dešava u dječakovoj duši", zaključuje Škulić.