Sve mudrac do mudraca

Da je Ognjen Tadić u SDS-u i dalje, sigurna sam da bi napisao još jedno otvoreno pismo rukovodstvu stranke. Bi li pisao šta je bruka i sramota, u to ne ulazim, ali znam da bi im napisao par redaka nakon odlaska na sjednicu Savjeta za implementaciju mira.

Nakon ovoliko godina rada ne znam šta im je uloga uopšte osim da i dalje svađaju ovaj ovdje napaćeni narod. Mislim na taj PIC, prisjećajući se svih onih petaka kada se obraćao Visoki predstavnik za kojekakvim smjenama i ucjenama.

I opet, mislim na izabranog Visokog predstavnika što Kristijan Šmit NIJE. Ne znam da li je neko možda i napisao lideru partije da mora da ode u Sarajevo na petominutni test i time se, ovaj put, neću baviti. Kažem, ovaj put.

Načula sam da je unutar SDS-a organizovana struja koja ima zadatak da sruši predsjednika partije jer je zbog neke svoje podrške uskraćen za neku važnu podršku, a opet s druge strane, dobio je jednu zanimljivu i snažnu podršku pa ga u ovom momentu nije ni pametno rušiti. Kažem načula sam, a dok novinarski istražim, ispisaću konkretnije.

Nije da u SDS-u nije već tradicija da se ruše predsjednici na ovaj ili onaj način. Da, mislim i na spiskove, a malo vam ja više znam o tim spiskovima starim 20 godina. Ali, drugom prilikom.

Vratimo se sastanku u Sarajevu u kojem su u pet minuta, a štopali su im vrijeme, pričali ono što im je na duši, pred onima koji Srbe jednostavno ne vole. Samo u datom momentu traže podobne za ono što su smislili.

I saglasna sam da treba da se čuje i drugi i drugačiji stav, ali ne pred Švabama, nekim neizabranim. (Ove što će da me sude za ružne riječi da podsjetim da u meni uvijek progovori Kozara, a i da vjerujem da ima Nijemaca koji u svojim genima nemaju ono što su imali njihovi preci koji su nemilosrdno ubijali moje.)

Taj drugačiji stav ili kakav god sasvim je moguće i legitimno iznijeti i na tom javnom servisu koji opozicija kritikuje i na ostalim medijima svake izborne godine, takođe u ograničenom vremenu, kojeg je znatno više nego što je neki stranac juče udarao po štoperici.

A kada se već otišlo iz ovih i onih razloga, u pet se minuta moglo reći i recimo: „Ne priznajemo Kristijana Šmita, nemojte nam ništa nametati, nećemo prihvatiti, imovina Republike Srpske je crvena linija...“ Pa opleti dalje u skladu sa svojim politikama ili eventualno nekim naredbama. Pa pred narod.

Jer znamo mi svi koliko stranci ovdje upetljaju prste, a unazad nekoliko godina su ih dobrano uprljali. Uprljali kopajući srpsku, bogatu zemlju. Doduše, kopaju oni i Federaciju, ali mi smo zlatniji dio ove „države“ u pokušaju.

Imala sam, ne tako davno, posla sa raznim službama uključujući onu od neizabranog Švabe. I to u jednom dijelu Republike Srpske u koji su ti kobajagi dobronamjerni stranci poslali milijarde maraka, a sada u tom istom mjestu radi svega jedna prodavnica.

Ljudima tamo, pričali su mi tada, najbolje je kada ih svi puste na miru jer oni su svoj suživot nekako i našli. Nisu te službe došle zbog tih ljudi, već zbog onoga što zemlja skriva. I o tome ću ja drugi put.

Jer u međuvremenu je Kristijan Šmit imao konferenciju za medije i nahvalio odlučnost nekih sa jučerašnjeg sastanka i svašta se napričao. Bez papira da je legitimno za tom istom govornicom.

Sad se i u Vijadukt razumije. Mital nije spomenuo. No, pamtim ja i neke druge sastave na sjednicama PIC-a. Isto trojka. Prudska.

Sjećam se i jasnijih poruka poput one da OHR mora da ode. Sjećam se i da se insistiralo na razlozima zbog čega se pod udarom OHR-a našao Radislav Jovičić (tada uposlenik SIPA-e, a kasnije ministar unutrašnjih poslova Srpske). A tada je Visoki predstavnik bio Valentin Incko i bio je izabran. Čini mi se da je to bila 2009. godina.

Samo godinu kasnije pojavilo se pismo prijatelju. Pisao je uvaženi, pokojni Željko Kopanja tadašnjem premijeru Miloradu Dodiku. Podsjetio je na to lider PDP-a.

Ne znam da li neko piše izjave i ispise po mrežama predsjedniku PDP-a (ako to radi neko drugi, radi to solidno, a o drugoj strani sam se već javno izjasnila), ali trebalo bi da malo bolje pročita to pismo.

Piše da se treba podvući crta, ali piše i da se „treba riješiti tajkuna oko sebe, pogotovo novopečenih“... znaće ovi u PDP-u o čemu ja sada pišem.

Piše u tom Kopanjinom pismu baš svega i dobar dio bi se mogao na mnoge primijeniti, odnositi. Vjerujem da će ga gradonačelnik Banjaluke pročitati, ako nije, a da će u međuvremenu riješiti pitanje vode. Bez sankcija po narod koji bi možda zalio baštu.

Ponoviću ko zna koji put, ne treba trčati na noge strancima bez obzira da li će i ko zbog toga imati kakve benefite pa možda i uvjeriti narod da će mu biti bolje. Nije to ni politički mudro.

Kad smo kod mudraca, jeste li gdje upratili partije sa hrvatskim predznakom? Ne čujem da su napadali Dragana Čovića.

Kad smo kod mudraca...