Opasne tačke

U Sarajevu je potpisana Platforma za mir, stabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak BiH. Ja bih rekla platforma po mjeri jednog dijela sarajevske političke elite. I nema ništa sporno ako se neke partije udružuju i združuju, ali ova platforma ima nekoliko spornih stvari, ili bi barem trebalo da su sporne po one koji dolaze iz Republike Srpske. 

U deset ključnih tačaka nema one koja jasno definiše zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali ima reformu izbornog zakonodavstva „u skladu sa Ustavnim sudom BiH i Evropskim sudom za ljudska prava“... Ne piše nigdje da u Ustavnom sudu BiH nema srpskih sudija i da je ta institucija, kao jedina ustavna, pravosudna institucija, već odavno predmet svih mogućih sarajevskih zloupotreba. Veoma je opasno ne definisati na koje odluke suda u Strazburu se misli. Nije valjda da je neko iz Republike Srpske zaboravio na presudu u predmetu Kovačević. A ta presuda, i to po apelaciji Slavena Kovačevića, nekadašnjeg savjetnika Željka Komšića, i te kako zadire u ustavno uređenje BiH (sreća pa u ovom momentu presuda nije konačna, čekamo odluku o reviziji).

Kada bi ona bila prihvaćena, cijela BiH bi, otprilike, bila jedna izborna jedinica, pa srpskog člana Predsjedništva BiH ne bi birali samo u Republici Srpskoj. Imali bismo tako još jednog „Željka Komšića“, a to svakako ne odgovara ni HDZ-u, na koji današnji potpisnici platforme čekaju.

Nadam se da je ta deseta tačka platforme samo nesmotreno napisana, a ne da je sarajevske partije podmeću, a one iz Republike Srpske ne vide. Za pozdraviti je svakako bezuslovna borba protiv kriminala i korupcije, ali kada to potpiše Elmedin Konaković, nije samo smiješno – i žalosno je. Vjerujem da bi se, da je na slobodi, na tu vijest grohotom nasmijao Edin Gačanin, vođa jednog od najvećih narko kartela u svijetu.

Plan rasta, funkcionalne institucije, diferencirana stopa PDV-a – to su svakako važne tačke. Ali, hajde da se ne lažemo – šta je od toga sprovodivo dok je u Sarajevu Kristijan Šmit i dok se smatra vrhovnim tumačem svega i svačega?

Važne su platforme, ali one malo drugačije ispisane. One koje su nekoć ispisane i potpisane u Banjaluci. Ima od toga petnaest godina. Kada bi se opet takva desila, kada bi, koliko-toliko, bio jedinstven stav iz Republike Srpske, onda stranci ne bi mogli da se hvale kako su našli kooperativne, da ne kažem pogodne.