Borba za Srpsku: Ako štitimo funkcionere, moramo i narod

Pred Sudom BiH ne sudi se pojedincu, nego Republici Srpskoj. To je neustavna institucija koja služi za progon svih koji nisu po volji Sarajevu. Kroz svoje optužnice Tužilaštvo BiH stavlja čitavu Republiku Srpsku na optuženičku klupu, a svojim presudama Sud BiH želi da piše istoriju Republike Srpske.

Ovo je samo mali dio konstatacija koje smo mogli slušati o vanustavnim i nedejtonskim institucijama Sudu i Tužilaštvu BiH. I svaka je tačna. Ali problem je kada se ta realnost konstantuje samo u određenim slučajevima, dok se u drugim zatvaraju oči.

Sramotna presuda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, koja nema veze ni sa pravom, ni sa pravdom, natjerala je institucije Srpske da raskrste sa ovim institucijama koje navodno štite pravni poredak BiH, a u suštini služe samo da bi legitimisali odluke stranog okupatora i antidejtonski poredak uspostavljen nakon rata.

Usvojila je Narodna skupština Republike Srpske i zakone kojim se ne priznaje i zabranjuje rad i djelovanje Tužilaštva i Suda BiH. Međutim, protiv građana Republike Srpske optužnice se podižu i po njima vode procesi. I to po odlukama koje su nametnute od strane visokog predstavnika – doduše legitimnog, Valentina Incka.

Tako je ovih dana izašla vijest da je pred tom institucijom, koju Republika Srpske ne priznaje, na 2,5 godine osuđen Vojin Pavlović zbog „veličanja ratnog zločinca i negiranja genocida“, a počelo je i suđenje po istom osnovu i Miodragu Maliću iz Banjaluke. Dakle, kao što vidimo, građanima Republike Srpske sudi se bez ikakvih smetnji. A reakcije nema – ni vlasti, ni javnosti.  

Sve što vlast zastupa po pitanju ustavnosti institucija na nivou BiH, okupatorskog stanja u državi, tutorstva koje je nametnuto spolja je apsolutno tačno. Ne postoji dovoljno riječi da se opiše sramotno postupanje institucija na nivou BiH. Ali je tačno i da se na štetnost takvih pojava reaguje samo onda kada je ugrožena vlast. A zakon bi trebao da štiti državu, ne pojedince. Predsjednik, premijer, predsjednik Narodne skupštine jesu predstavnici države. Ali je i svaki građanin. Jer zakon vrijedi za svakog isto.

Ako je sumanuto bilo da se nekome sudi jer je obavljao dužnost predsjednika u skladu sa Ustavom, jer je radio svoj posao, još luđe zvuči da je neko osuđen zbog rođendanske čestitke. Ili isticanja fotografija. Baš ovdje se vidi kakve su namjere tog i takvog suda – predstaviti Republiku Srpsku kao genocidnu, a svaki pokušaj da se o ličnostima i događajima iz krvavog sukoba priča van okvira nametnutih na Baščaršiji (i pojedinim ambasadama) biće osuđen i prokazan.

A ako je patriotizam bio zaštiti predsjednika i svakog funkcionera Republike Srpske da obavljaju svoje zakonom predviđene nadležnosti, onda je još veći patriotizam od te pravosudne aždaje zaštititi svakog građanina koji se ne stidi svoje prošlosti. Ako će građani morati zaćutati o našoj Vojsci, stvaranju Republike Srpske i slavnim danima naše prošlosti, neće biti zakona koji će zaštiti Republiku Srpsku, njene predstavnike, pa čak i njen opstanak u narednih 20 godina.

Mi moramo izaći iz okvira poimanja države kroz funkcionere i vlast, nego shvatiti da je država baš svaki njen građanin. I to ono najvažnije tkivo, zbog kojeg imamo i vlast i državu.

Jasno je da je borba za Republiku Srpsku velika, ali ona je ispravna samo ako važi za sve građane. Ako političari traže jedinstvo svih, onda trebaju da svakom obezbijede ono što su i sebi obezbijedili. I to ne u vidu para, moći ili nečeg sličnog, nego sigurnosti i jednakosti pred zakonom.

Niko ne spori da funkcioneri kao štićene ličnosti, pogotovo u trenucima višeg stepena ugroženosti, treba da imaju zaštitu. Ali, postavlja se pitanje kako će obični građanin biti zaštićen i kako će se institucije Republike Srpske postaviti u tom slučaju? Ovdje je na ispitu sve ono što je Republika Srpska uradila – da li će i oni koji nisu funkcioneri biti zaštićeni od djelovanja institucija koje naši zakoni ne priznaju i jesmo li svi isti pred zakonom.

Ako smo nekada morali pristajati na kompromise, zbog složenih okolnosti, ako smo nekada morali prećutati nepravdu, sada valjda ne moramo.