Aždaja je najgora kad crkava

Britanski avion preletio je Banjaluku 29 puta baš u vrijeme svečane akademije povodom Dana Republike. Baš u 16 časova, u vrijeme početka akademije, američka ambasada se oglasila na mreži X, vjerovatno u pokušaju nekog novog zastrašivanja. Tačno se može osjetiti koliko su zavrištali u nekoliko redaka kako je sporan i dan i datum i sve im živo što ima veze s Danom Republike.

Upratih negdje i Kristijana Šmita – on bi hapsio, hvatao, šta li? Saziva pravosuđe, policiju. Ipak je on Nijemac, pitaj Boga šta je u njemu proradilo. Elmedin Konaković je tačno povilenio i, valjda, to što danas priča i piše nema veze s njegovim najboljim prijateljem za kojeg se priča da ga je vodio u Dubai. Uglavnom, ministar inostranih poslova u SM bi da se 9. januar proglasi Danom žalosti na teritoriji BiH. Na ovo se čovjek može samo prekrstiti – i to nekoliko puta.

A onda je neko probudio Bajdena. On je u svom odlasku iz Bijele kuće odlučio da bude još zločestiji, a ionako je pitanje hoće li se i sjećati šta je napisao. A napisao je da se on zdušno zalaže za demokratiju i u istoj toj pisaniji proširio „kategorije osoba i aktivnosti podložnih sankcijama“. Nema šta tu još nije napisao odlazeći američki predsjednik.

Uglavnom, eventualne sankcije mogu da se odnose i na supružnike i punoljetnu djecu sankcionisanih osoba. Pa mogu da nastradaju tamo neki ljudi ako se procijeni da su „finansijski, tehnološki ili materijalni saradnici sankcionisanih pojedinaca“. Ili da obilježe nekog kao „vođu ili člana organizacije uključenih u destabilizirajuće aktivnosti“. I opet čovjek može samo da se prekrsti.

Koordinirane izjave i odluke iz Sarajeva i Vašingtona ipak govore samo jedno: panika je. Vrijeme curi. Ostalo je svega desetak dana do promjena u Bijeloj kući. Aždaja crkava. Treba samo izdržati. Republika Srpska izdržala je puno toga, izdržala je i gore.

I znam, ima vas koji ćete reći: trebali su naši ovako, pa su trebali onako. Pa kriv je ovaj, nije trebalo tako da radi onaj. Možda. A možda je ipak urađeno baš sve onako kako treba. I ovdje govorim o Republici Srpskoj i njenom rođendanu.

A on je danas. 9. januara.

Sutra ćemo pričati o minimalcu, poskupljenju struje, lopovlucima, neočišćenim ulicama... šta god. Danas je najvažnija Republika Srpska.

I ne znam zašto baš sada, dok čitam histerične izjave i najave iz Sarajeva i Vašingtona, na pamet mi pade onaj dan kada je Dragan Kalinić, tada predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, odlazio iz parlamenta jer ga je, pored ostalih, smijenio tada Visoki predstavnik Pedi Ešdaun. Zazvonila je tog junskog, vrelog dana prije tačno 20 godina parlamentom Srpske jedna rečenica:

„Rado bih vas poslao tamo gdje bi vas poslali moji najmiliji, ali mi lični odgoj to ne dopušta.“

I da. Ne valja se Srbima prijetiti. Pogotovo oko Božića. Ni na ove 33 godine Republike.

I da... Srećan ti rođendan, Republiko Srpska.