Sprema se ozbiljna čistka: Milošević odlučio koji fudbaleri napuštaju Partizan

Početni utisak – vrlo dobar. Za „odličan“ je nedostajala pobjeda nad kragujevačkim Radničkim kojom bi Partizan izbio na drugo mjesto tabele Superlige Srbije, međutim, u kakvom ga je stanju zatekao, a kakvo je sad, može da se konstatuje kako je povratak Sava Miloševića donio pozitivan impuls u igri, još značanije u rezultatima.

Od šest utakmica pod njegovom komandom (prethodno, Branislav Vukašinović vodio tim na gostovanju u Lučanima, ali je Milošević praktično već preuzeo dužnost) crno-bijeli su ostvarili pet pobjeda (četiri u prvenstvu, jednu u Kupu Srbije), uz neriješen ishod sa Šumadincima, a osim učinka na semaforu djeluje da je igra konkretnija, smislenija, za nivo ili dva, u odnosu na ljeto kad se tim mučio bilo da je igrao na domaćoj ili internacionalnoj sceni.

Tako je nekadašnji reprezentativac uspio u osnovnoj namjeri, da stabilizuje tim izudaran u vječitom derbiju, prethodno eliminisan u pokušaju da se domogne nekog od UEFA takmičenja. Sljedeća njegova misija jeste da što bezbolnije, ako je moguće, privede kalendarsku godinu kraju. Da izbjegne kikseve kakvima je Parni valjak bio podložan i spremi osnovu za dopunsku selekciju tokom zimskog prelaznog roka. Nije tajna, novca za eksta pojačanja (makar za naše uslove) nema, što bi rekao Predrag Mijatović, crno-bijeli će morati da mole strance za usluge (pozajmice), ali da parafraziramo Zorana Radmilovića iz Radovana Trećeg „da bi neko došao, mora prvo neko da ode“.

Tu na scenu stupa, opet, Savo Milošević. Bez obzira kako nekom sa strane djeluje, trener Partizana je pokazao u prošlosti da je sposoban da vuče i nepopularne, ali poteze u korist tima. Davno smo pisali, još u ljeto 2022, kako je započeo petu revoluciju u klubu pokušajem da nametne ideju takmičarskog fudbala, dok se jedna od prethodne četiri ticala odricanja čak desetorice fudbalera. Malo ko je u početku podzravio taj potez, nezapamćen rez, ali se ispostavilo da je bilo osnova. Sjećate se, bješe to period kad se Milošević odrekao Marka Valijentea, Muse Ndžaija, Gorana Zakarića, Nemanje G. Miletića, Miroslava Vulićevića, Nemanje Nikolića, Radivoja Bosića, Dejana Georgijevića, Armina Đerleka i Slobodana Uroševića, prije nego što je lijevog beka, ipak, vratio u konkurenciju.

Nešto slično Milošević planira u susret zimskom prelaznom roku, u kome je jasno da je Partizanu potreban remont. Kako ne može baš da promijeni cijeli tim, jer je to maltene već uradio ljetos u vrijeme trenerskog mandata Aleksandra Stanojevića, rez će biti manji. No, obuhvatiće neke od fudbalera koji su zamišljeni kao lideri tima, a na terenu nisu opravdali očekivanja.

Prema informacijama Mozzart Sporta, na današnji dan, Savo je voljan da mu za početak 2025. nisu potrebna četovrica fudbalera: Aldo Kalulu, Jung Džun Goh, Nihad Mujakić i Nikola Antić. Svako je imao šansu da se dokaže otkako je došao, ali skoro da se na prste jedne ruke mogu nabrojati utakmice u kojima su igrali za prelaznu ocjenu ili u skladu sa potrebamna kluba kakav je Partizan.

Savo je taj utisak već predočio čelnicima kluba, međutim, sad slijedi drugi dio domaćeg zadatka, koji nije u opisu trenera, nego rukovodilaca. Kako nađi odgovarajući model saradnje, a da ne trpi ionako osiromašena klupska kasa. Naročito ako se zna da neki od pobrojanih spadaju u red najplaćenijih igrača ekipe. Na primjer, Kalulu mjesečno zarađuje 50.000 evra i samo kad bi se oslobodili njegove plate crno-bijeli bi nešto uštedjeli. Uostalom, povremeni reprezentativac DR Konga je u kalendarskoj godinu dao samo dva gola, a to je poražavajuće za fudbalera koji igra u ofanzivnom dijelu tima.

Na Goha su Grobari maltene skoro i zaboravili. Otkako je Savo Milošević na klupi momak iz Južne Koreje pratično nije ni dobio šansu, niti je bio blizu prvog tima. Svaki put je ostajao van protokola i to jasno sugeriše da nije u planovima aktuelnog stručnog štaba. Isto važi za Mujakića, koji je praktično nestao sa mape i u posljednje vrijeme umjesto njega, na poziciji štopera parnjak Mihajlu Iliću je Kervin Arijaga, iako je momak iz Hondurasa doveden kao zadnji vezni. Da je u istom košu i Nikola Antić nagovještava izbor Sava Miloševića na svakoj utakmici poslije prve, otkako se vratio. Bivšeg lijevog beka Vojvodine koristio je kao startera samo protiv Tekstilca, a onda je primat na toj strani terena preuzeo Mario Jurčević i na osnovu svega viđenog djeluje da će tako i ostati.

Kako sad stvari stoje, predstojeće utakmice, a na programu će ih biti sedam – pet prema rasporedu i još dvije odložene, sa Spartakom i niškim Radničkim – praktično će predstavljati kvalifikacije za ostatak igračkog kadra, da još neko ne završi na transfer listi.