DEBAKL SRBIJE: Navijači skandirali “Piksi odlazi”

Fudbalska reprezentacija Srbije je odigrala jednu od najgorih utakmica u mandatu selektora Dragana Stojkovića Piksija. Orlovi su osramoćeni usred Beograda, pošto su od Engleske izgubili sa ogromnih 5:0. Sramna igra, vjerovatno najgora ikad, najveći poraz u istoriji naše selekcije. Mnogo stvari, navijači nezadovoljni... Bolno veče za srpski sport, koji se još ni od košarke nije oporavio, a sada je uslijedio novi šamar i to najbolniji. Najbolniji, jer stanje na terenu je prikazalo da Srbija s ovom igrom ne zaslužuje plasman na Svjetsko prvenstvo.

Srbija je ušla u duel sa ogromnim ambicijama, želio je selektor Dragan Stojković Piksi da napadne, pomenuo je čak i eventualno pobjeđivanje Engleske. Ipak, nije bilo ni nalik onoj Srbiji koja je pobijedila Portugaliju u Lisabonu, a nije bilo ni nalik nekoj reprezentaciji koja želi na veliko takmičenje.

Potop Orlova! Srbija je razbijena na Marakani

Jednostavno, vidjeli smo popularnu dječju igru "viktorije", gdje su se Englezi pitali za svaki detalj, dok je Srbija sramežljivo odolijevala napadima. Doduše, išlo je to Orlovima do nekog momenta, branili su se štoperi, branio je Đorđe Petrović, ali kada se samo branite - jednom ćete primiti gol.

To su iskusili i Orlovi, koji su pokazali igru bez ideje, bez organizacije, ali i bez taktike. Odlučio je Piksi da izvede sastav bez pravog kreatora, što se vidjelo i kao ogroman hendikep. Iza Vlahovića se pronašao Andrija Živković, koji je vjerovatno i prvi put u karijeri odigrao na tom mjestu, dok je Lazar Samardžić ostao na klupi.

Po bokovima su zaigrali Veljko Birmančević i Kosta Nedeljković kao iznenađenja, a, fudbaler Sparte je iznenadio samo svoju odbranu, s obzirom na to da je jurcao za Nunijem Maduekeom, koji je postigao i taj drugi gol.

Treba priznati da je Dragan Stojković Piksi potpuno ponižen na stadionu gdje je kao igrač stekao fudbalsko ime, a potpuno poniženje je dobio i od strane publike, koja mu je to demonstrirala u nekoliko navrata. Prvo su mu zviždali prije početka meča, onda i na poluvremenu, gdje je publika imala jasnu poruku - Piksi odlazi.

To se nije ni zaustavilo, pošto je poslije svakog gola čuo iste povike sa svih strana tribina.

Po prvi put, možda i u istoriji, navijači Srbije su otišli prije kraja utakmice. Srbi su svakakav narod, ali sigurno je da mazohisti nisu, jer samo takvi bi mogli i da ostanu na ovom meču do samog kraja i da "uživaju" u agoniji zvanoj fudbalska utakmica.

Ukoliko su navijači vjerovali u neko čudo, ukoliko su vjerovali da naši Orlovi mogu da čuda, da mogu da ponove tu Portugaliju... Jednostavno, jasno je bilo poslije uvodnih minuta da to više nije ta selekcija, te da je magija selektora Piksija ostala vjerovatno baš u tom Lisabonu.

Možda reprezentacija ima i previše sreće, s obzirom na to da su Albanci napravili veliki kiks već, ali je sigurno - meč sa Albanijom na domaćem terenu će biti prekretnica.

Teško je napisati bilo kakav komentar poslije ove veoma, veoma slabe utakmice. Možda i najslabije u novijoj istoriji naše zemlje. Jednostavno, Orlovi nisu bili ni nalik nekom ozbiljnom timu, što smo već i konstatovali iznad, bolno je bilo i gledati ovo, s obzirom na to da su navijači stigli iz svih krajeva zemlje.

Vjerovatno se kaju, jer su ova dva sata mogli da provedu na znatno bolji, ljepši način. Ipak, odlučili su da dođu na meč, daju priliku i to se vratilo na najgori mogući način.

Već u drugom minutu je bila viđena prva prilika, centrirao je Deklan Rajs, ali je Vlahović to rasčistio, da bi ovaj igrač u šestom minutu i šutirao kada brani Đorđe Petrović. Nastavili su sa napadima, a imali su prvi korner u 10. minutu susreta, ali su i to očistili naši fudbaleri.

Jednostavno, napad je bio odsječen od utakmice, sredina je bila "pogubljena", a odbrana je jedina radila nešto, ipak, nije ni ona mogla vječno. Dosta sreće je Srbija imala u 28. minutu, a potom je Petrović počeo da brani u 29. ONDA I U 31. minutu, nakon čega je pao prvi gol.