Zbog podrške vetu na površinu isplivale podjele u opoziciji

Narodna skupštine skoro jedinstveno podržala je veto srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović. I dok su trajale priče o jedinstvu po nacionalnim pitanjima, unutar opozicionih redova nastale su nove podjele i tiha prepucavanja.

Za veto Cvijanovićeve nisu glasali Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Narodni front Jelene Trivić, a protiv podrške vetu dan poslije sjednice glas je podigao i Igor Crnadak. On je za glasanje rekao da je bilo greška, te da „opoziciji treba podrška naroda, a ne Dodika i Cvijanovićeve“.

Time se potpredsjednik PDP-a usprotivio odluci predsjednika stranke Draška Stanivukovića, ali i svojih stranačkih kolega iz Kluba poslanika u Narodnoj skupštini.

Svoje nezadovoljstvo ovakvim glasanjem je izrazio i SDS-ov Marinko Božović. Načelnik Istočne Ilidže na društvenim mrežama lajkovao je jedan status u kojem piše da „kome su Stanivuković i Miličević opozicija, taj ne mora brinuti za svoju fotelju“.

Iako su krenuli u pregovore za ulazak u vlast na nivou BiH, na površinu isplivavaju brojne nesuglasice koje očigledno još postoje. Ove u PDP-u nisu nove. Od ranije je poznato da Crnadak ima brojna neslaganja sa Stanivukovićem i prije nego što je gradonačelnik Banjaluke izabran za predsjednika stranke. Crnadak je čak trebao biti i protivkandidat Stanivukoviću, ali se povukao iz trke za predsjednika. I sada u Narodnoj skupštini se nije pojavio na sjednici. Umjesto toga, oglasio se dan poslije na društvenim mrežama gdje se ogradio od svojih kolega.

Djeluje da se u okviru opozicije stvaraju dva bloka – jedan koji neće biti striktno protiv svega što dolazi od SNSD-a i jedan koji neće podržati ništa, makar to bio i veto na štetne odluke po Republiku Srpsku.

Čini se da sa pozicioniranjem Stanivukovića kao jednog od, vjerovatno i najjačeg, lidera opozicije se mijenja i pristup političkom djelovanju. Dok su njegovi prethodnici u stranci, ali i kolege iz opozicije, imali pristup da su stroga opozicija svemu što radi SNSD, odnosno Milorad Dodik, Stanivuković je već ranije pokazao pragmatičniji pristup kojim želi da obuhvati simpatije šireg biračkog tijela.

Iako to može biti mač sa dvije oštrice, jer postoji opasnost da izgubi podršku jednog dijela opoziciono nastrojenih birača, Stanivuković je uvidio da je taj „bazen birača“ ipak manji i da opozicija čuvajući te birače gubi iz godine u godinu. Tako da, ovo je svakako rizik koji se isplati.

Ipak, struja okupljena oko Vukanovića, Trivić i Crnatka, a u posljednje vrijeme i Božovića i gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića, nije bez snage i sigurno da mogu uzburkati talase unutar same opozicije. Međutim, tu bi više na gubitku mogao biti SDS, jer je Stanivuković već u Banjaluci tokom kandidature pokazao da mu kolege ne mogu nanijeti preveliku štetu.

Dok se Stanivuković brendira, Miličević čini se da ne drži konce u svojim rukama i da ne može postići balans u očuvanju stranke i očuvanju svoje funkcije u istoj. Sve je prouzrokovalo da SDS danas izgleda anarhično, te da ima više lidera od kojih svako vodi svoju politiku.

Takođe ono što opterećuje odnose unutar opozicije, pored ove novonastale situacije, je i činjenica da je Miličević, ali i dobar dio SDS-a, otvoreno kritikovali poteze Stanivukovića zbog „otimanja“ kadrova. Zbog toga je predsjednik SDS-a rekao da se na takvim odnosima ne može graditi zajednička platforma, jer cilj je da se sruši SNSD, a ne da stranke u opoziciji ruše jedna drugu.

Drugim riječima, jedino vezivno tkivo u opoziciji je sada potencijalna šansa da se uđe u vlast na nivou BiH, te da se jednom takvom „pobjedom“ nanese šteta SNSD-u i njihovim partnerima. I dok traje ta borba, čini se da je u mnogo većoj mjeri prekompozicija snaga unutar opozicije u kojoj svako želi da do izborne godine sebe pozicionira što bolje za opšte izbore.