"Referendum je mehanizam zaštite entitetske autonomije i prava građana da odlučuju"

S obzirom na složenu ustavnu strukturu BiH i česta politička neslaganja između entiteta, posebno nosilaca političke vlasti i nacionalnih kolektiviteta, održavanje referenduma u Republici Srpskoj predstavlja mehanizam zaštite entitetske autonomije i prava građana da odlučuju o pitanjima koja se direktno tiču njihove zajednice, izjavio je Srni profesor ustavnog prava Mile Dmičić.

Dmičić je rekao da referendum, kao oblik neposrednog i slobodnog izjašnjavanja i odlučivanja građana o pitanjima od posebnog značaja, predstavlja jednu od ključnih demokratskih tekovina savremenog društva, čija važnost u kontekstu Republike Srpske posebno dolazi do izražaja u svjetlu ustavnih i političkih okolnosti u BiH.

"U datim okolnostima, on postaje svojevrsni garant političke volje naroda Republike Srpske, omogućavajući da se jasno artikuliše stav o vitalnim pitanjima, bilo da su ona vezana za unutrašnju politiku, ustavna rješenja ili odnose sa drugim nivoima vlasti", pojasnio je Dmičić.

Dmičić je naveo da u savremenom demokratskom, ustavnom, pravnom i političkom sistemu, predstavnička tijela, kao što su parlament i vlada, donose odluke u ime građana, ali da u postdejtonskim uslovima postoje pitanja koja, po svojoj prirodi, prevazilaze okvire svakodnevnog političkog odlučivanja i zadiru u samu suštinu političkog, nacionalnog, ekonomskog ili kulturnog identiteta zajednice.

Upravo tu, istakao je on, referendum dobija svoje puno značenje i omogućava da se najvažnije odluke legitimišu direktno od naroda, bez posrednika.

"Time se jača demokratski legitimitet organa i institucija, smanjuje jaz između građana odnosno biračkog tijela i vlasti, te se podstiče osjećaj odgovornosti i zajedništva. Upravo, zbog toga, za Srpsku referendum ima i dodatnu simboličku i političku dimenziju i težinu", smatra Dmičić.

Dmičić je istakao da, iako rezultati referenduma u Srpskoj nisu pravno obavezujući za Narodnu skupštinu već mogu imati savjetodavni, konsultativni karakter, njegova politička i društvena težina daleko prevazilazi formalno-pravni okvir i ima gotovo obavezujuću političku snagu.

"Referendum generiše snažan demokratski imperativ koji organi i institucije ne mogu i ne smiju zanemariti. On odražava direktno izjašnjavanje građana o određenom pitanju i predstavlja jasan signal organima i institucijama o smjeru u kojem građani žele da se Republika i njeno društvo dalje kreće", rekao je Dmičić.

Govoreći o ranije održanim referendumima u Srpskoj, čije rezultate je Ustavni sud BiH poništio, a prema kojima je međunarodna zajednica imala negativan stav, Dmičić je rekao da tvrdnja o postojanju duplih standarda ima određenu osnovu.

On je naveo da je referendum, kako u evropskoj, tako i u svjetskoj praksi, prepoznat kao temeljni instrument neposredne demokratije.

"Mnoge države, od Švajcarske i Italije do Irske i Danske, redovno koriste referendume za odlučivanje o ustavnim promjenama, članstvu u međunarodnim organizacijama ili o društveno osjetljivim pitanjima. U tom smislu, osporavanje referendumskog procesa može se doživjeti kao uskraćivanje prava na demokratsko izražavanje volje građana", naveo je Dmičić.

Istovremeno, dodao je on, ruši se osnovno ustavno načelo u BiH po kojem ona treba da bude demokratska država, koja će djelovati po zakonu i sa slobodnim i demokratskim izborima, a ne svojevrstan protektorat, sa umanjenim suverenitetom i rasutom ustavnom i svojevrsnom arhitekturom.

Prema njegovim riječima, spor nastaje u trenutku kada se uporedi međunarodna praksa, gdje se referendumi u većini evropskih zemalja doživljavaju kao "osobeno narodno glasanje", legitimno sredstvo odlučivanja, sa stavom međunarodnih institucija prema referendumima u Republici Srpskoj.

"Odbacivanje ili osporavanje takvih procesa kod građana, organa i institucija Republike Srpske stvara utisak da se primjenjuju dvostruki standardi, odnosno da ono što je prihvatljivo u drugim državama, ovdje biva osporavano i kritikovano ili poništavano", rekao je Dmičić.

Dmičić je zaključio da bi se osporavanje referenduma u Republici Srpskoj moglo tumačiti kao ograničavanje ustavnog i političkog integriteta i državotvornosti, autonomije i referendumskog, odnosno plebiscitarnog izražavanja volje građana, što u poređenju sa evropskom praksom izgleda kao primjena različitih mjerila.