Koliko je realan odlazak visokog predstavnika iz BiH?

Marinko Čavara, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (HDZ) poručio je da Kristijan Šmit ima ovlaštenja kao najveći tiranin i da nikome u BiH ne odgovara.

Ovom izjavom, u kojoj je dodao da, dok god postoji OHR, BiH ne može težiti evrointegracijama, Čavara je stao u red mnogih koji smatraju da Šmitu, a kojeg Republika Srpska ne priznaje za visokog predstavnika jer nije imenovan u skladu sa odlukom Savjeta bezbjednosti UN, nije mjesto u BiH, te da je odavno došlo vrijeme da se za OHR-om zatvore vrata.

Ali, jedno su želje i mišljenja, a sasvim drugo je realnost.

A ta realnost, prije svega nas podsjeća na to da BiH prije zatvaranja Kancelarije OHR-a mora da ispuni famoznih 5+2 reformskih zahtjeva koji su definisani krajem februara 2008. godine od strane Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira.

Oni su, podsjećamo, od vlasti u BiH tražili da se prihvate posla i pronađu rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti.

Pored ovog pitanja, zahtjevima se traži prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu, potpuno sprovođenje konačne odluke za Brčko, zatim fiskalna održivost i zaživljavanje vladavine prava (državna strategija za ratne zločine, donošenje zakona o strancima i azilu, kao i državna strategija za reformu sektora pravosuđa).

Pored ovih ciljeva, Upravni odbor je u preostala dva zahtjeva tražio i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, što je urađeno, kao i da Upravni odbor da pozitivnu ocjenu na punom poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Na dijelu ovih zahtjeva nadležni u BiH su prethodnih godinama radili, a na određenim, poput državne imovine, nije urađeno ništa i riječ je o veoma teškom pitanju, pogotovo za srpsku stranu, koja tu imovinu smatra crvenom linijom.

Branimir Galić, politički analitičar, smatra da je ključ postojanja OHR-a u 5+2 reformama te podsjeća da je Kristijan Šmit prije godinu dana poručio da je on "posljednji visoki predstavnik i da neće ići iz BiH dok ne budu realizovane reforme".

U skladu s tim, smatra da je nezahvalno prognozirati datum ukidanja OHR-a u BiH, pogotovo zato što, kako kaže, određeni zahtjevi nisu baš tako jednostavni kako se čine.

"Posljednji od sedam kriterija je 'pozitivna procjena situacije u BiH od strane UO Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma'. Ovaj kriterij je toliko apstraktan i nedefiniran tako da će eventualna pozitivna ocjena o zadovoljavanju ovoga kriterija biti isključivo plod geopolitičkih okolnosti, a ne provedbe konkretnih reformi", kaže Galić.

On podsjeća da visoki predstavnici u BiH račune polažu članovima pomenutog Upravnog odbora te da to praktično dokazuje da su oni samo "egzekutori politika koje se kreiraju u nekoliko ambasada koje imaju svoje interese u BiH".

Galić za "Nezavisne novine" dodaje da unutar političkih predstavnika sva tri naroda postoje zagovornici odlaska OHR-a, ali su svi iz različitih motiva.

"Najveći dio bošnjačkog establišmenta je protiv Šmita, jer, prema njihovom mišljenju, nije dovoljno dobar izvođač radova na kreiranju unitarne BiH. Dakle, oni su za ostanak visokog predstavnika sve dok on provodi politike za koje se oni zalažu. Hrvatski i srpski predstavnici, sa druge strane, u najvećoj mjeri podržavaju zatvaranje OHR-a i davanje prilike postizanju dogovora unutar BiH", rekao je Galić.

Za Tanju Topić, analitičarku iz Banjaluke, situacija je više nego jasna, a to je da, dok god postoji OHR, BiH ne može postati članica Evropske unije.

"Kada bi aktuelne vlasti napokon istinski počele da sprovode reforme neophodne na ovom putu, a ne svakodnevno dizale tenzije, prijetile Trampom, Putinom, mirnim razlazom, onda bi prestala potreba za OHR-om. Licemjerno je zamjerati Šmitu da nikome ne odgovara kad domaći donosioci odluka nikome ne odgovaraju sem partijskim bogovima", smatra Topićeva.

Srećko Latal, analitičar iz Sarajeva, podsjeća da su OHR-u još 1997. godine data bonska ovlaštenja da se aktivno uključi u implementaciju Dejtonskog sporazuma, čime je postao kao paralelni sistem koji nije pod kontrolom ni bh. vlasti, niti međunarodnog pravosudnog sistema.

Ističe da zatvaranje OHR-a ovdje zavisi isključivo od domaćih političara.

"Najjednostavniji način da se zatvaranje OHR-a ubrza jeste da bh. političari počnu poštivati i implementirati zakone BiH, one na državnom, entitetskim i drugim nivoima. Što se tiče 5+2 programa, nisam siguran da više bilo ko zna šta se podrazumijeva time. Jedna od ključnih stvari za zatvaranje OHR-a je politička stabilnost, koje u BiH sve manje ima. Po mom mišljenju, glavni razlog za to jeste predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, jer posljednjih godina intenzivno inicira zakone koji su u suprotnosti sa državnim", zaključuje Latal.