Kako je Ustavni sud BiH prestao da bude čuvar Ustava i postao pečat za ovjeru duha Dejtona

Svaka država koja drži do sebe, drži i do Ustava koji je najviši pravni akt i koji, kao takav, uređuje ključna pravila, slobode i prava stanovnika, ali i njemu treba zaštitnik.

Glavnu ulogu u tom filmu najčešće igraju ustavni sudovi, odnosno sudije koje se zaklinju da će poziv časno obavljati po slovu prava, ali da li je to tako i u BiH u čijem Ustavnom sudu su još tri stranca i kojeg je preuzela politika.

Institucija Ustavnog suda BiH je utemeljena članovima Ustava, kojim se, osim nadležnosti, uređuju i organizaciono ustrojstvo i procedure te konačnost i obaveznost njegovih odluka. Međutim, trenutna slika je daleko od toga jer duže vrijeme funkcioniše u krnjem sastavu.

U sudu trenutno, od devet sudija, kako je precizirao Ustav, ima njih sedam - četvoro je imenovano u Predstavničkom domu FBiH i radi se o Bošnjacima i Hrvatima, a preostali su strane sudije koji dolaze iz Njemačke, Albanije i Švajcarske. S druge strane, nema nijednog od dvoje sudija iz Republike Srpske, koliko propisuje Ustav, zbog penzionisanja doskorašnjih kadrova te činjenice da Srpska zahtijeva da se sud uvede u zakonski okvir, pozdravi sa troje stranih sudija pa tek onda da imenuje svoje predstavnike.

I dok je na snazi takav, povuci-potegni stav, tamošnje sudije su samo u proteklih desetak godina, a posebno od dana kada su prvi put, preglasavanjem odlučili da 9. januar ne može da bude slavljen kao Dan Republike, zapravo počeli da, kako tvrde stručnjaci, otvaraju Pandorinu kutiju uz pomoć OHR-a, a danas i Kristijana Šmita koji, prema stavu Srpske, nema legitimitet da sjedi u fotelji visokog predstavnika jer nije imenovan u skladu sa procedurama.  

Od rođendana do imovine 

Iako su prvobitno ustavno uređenje, definisano Dejtonskim sporazumom, uglavnom pritiscima izmijenili visoki predstavnici, ništa manju ulogu nije imao ni Ustavni sud. To odslikavaju odluke koje su donijeli samo tokom posljednjih deset godina, a mnogi su saglasni da korijeni i aktuelne krize datiraju iz 2015. kad je na zahtjev Bakira Izetbegovića, odlučeno da dio zakona o praznicima Republike Srpske, tačnije član koji se odnosi na 9. januar, nije u skladu sa Ustavom BiH.    

Sudije su godinu kasnije zauzele stav da odluka o raspisivanju republičkog referenduma o Danu Republike nije u skladu sa Ustavom, a saopštili su i da poništavaju rezultate referenduma jer je sproveden na osnovu osporene odluke. Ovo pitanje došlo je pod lupu i 2019. kada je osporena i odredba koja glasi: "Na osnovu potvrđene volje građana Republike Srpske, 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike", da bi naredne godine bio usvojen zahtjev sedam delegata Vijeća naroda da član Zakona o poljoprivrednom zemljištu nije u skladu sa Ustavom, jer se radi o isključivoj nadležnosti BiH u regulisanju pitanja državne imovine.

U martu 2021., po istom principu, osporen je dio Zakona o stvarnim pravima, a s jeseni stigla je vijest da je neustavan i Zakon o šumama Republike Srpske jer se i to tiče imovine i isključive nadležnosti "države BiH".

Na sjednici u maju 2022. su, kako je saopšteno, ukinute odredbe Deklaracije i zaključaka koje je donijela Narodna skupština, a koji su se odnosili na stavove o prenosu nadležnosti na BiH u oblastima odbrane, bezbjednosti i indirektnog oporezivanja i njihovom vraćanju na republički nivo.

Van snage je na zahtjev, tada predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića stavljen Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima Srpske i Zakon o dopunama Zakona o republičkoj upravi, a nešto kasnije i Zakon o neprimjenjivanju odluka visokog predstavnika čime su sudije stale na stranu OHR-a i utvrdile da umjesto Parlamentarne skupštine on može da donosi, odnosno nameće zakone.

Ustavni sud je, potom, utvrdio da Srpska nema nadležnost za regulisanje materije koja je predmet Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti Srpske, a taj zakon našao se na meti i 2023. godine.

Odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića i još 14 poslanika iz Sarajeva je rečeno da član 280a. Krivičnog zakonika Srpske, koji govori o povredi njenog ugleda i naroda, tačnije o kažnjavanju lica koja Republiku nazivaju agresorskom ili genocidnom tvorevinom, omalovažavaju njen grb, himnu i zastavu te žele da promijene ustavno uređenje i teritorijalnu cjelovitost, nije u skladu sa Ustavom BiH.

Lani je objelodanjena i odluka da je stavljen van pravne snage Izborni zakon Srpske te započet proces osporavanja dijela nastavnog programa koji se odnosi na Odbrambeno-otadžbinski rat, a priveden kraju ove godine kada je rečeno da nije usaglašen sa ustavnim pravilima.

Kako se krajem prošle i početkom ove godine zakuvalo na političkoj sceni, tako je i sud ekspresno radio. Osporio je i članove Zakona o imunitetu, a odluka o prodaji zemljišta na Jahorini, na zahtjev Bošnjaka privremeno je stavljena van snage, kao i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Srpske, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Srpske kao i odredbe Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi.

Ustavni sud je utvrdio da Zakon o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne kojim se reguliše izvođenje himne "Bože pravde" i korišćenje grba Nemanjića, nije u saglasnosti s odredbama Ustava BiH, a jedna od posljednjih odluka se tiče rješenja o neizvršenju njihove odluke o Zakonu o VSTS-u Srpske koja je dostavljena Tužilaštvu BiH.

Revizija i pritisci 

I dok je Ustavni sud odrađivao svoj dio posla, prema viđenju stručnjaka i poznavalaca prilika u BiH, nije manjkalo ni nametnutih odluka iz OHR-a, a neke od njih su bile direktan povod za reakciju republičkih vlasti u jeku kriza i političkih borbi. Sve to je uvelo zemlju u jednu od najvećih kriza od Dejtona i to u godini u kojoj se navršavaju pune tri decenije od kada je u tom američkom gradiću 21. novembra 1995. zaustavljen rat i utvrđeno novo ustavno uređenje BiH sa Republikom Srpskom i FBiH kao njenim sastavnim i ravnopravnim dijelovima.

Ognjen Tadić, pravnik i savjetnik predsjednika Republike, za "Glas" kaže da je priča o Ustavnom sudu BiH zapravo priča o tome kako jedna od strana iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, tačnije Bošnjaci, nikada nisu prihvatili taj sporazum jer čim je konstituisan Ustavni sud BiH sudije iz reda Bošnjaka, uz pomoć najčešće stranih sudija, a povremeno i onih iz reda Hrvata, radili su sve što su mogli da urade reviziju Dejtona ili da ukidaju neke njegove vrijednosti.

- A sve kako bi BiH približili ratnim ciljevima bošnjačke strane, a odmakli od onoga što je utvrdio Dejtonski mirovni sporazum. U proteklih petnaestak godina intenzitet takvih pritisaka je posebno pojačan zbog toga što je dio OHR-a, a o čemu je svjedočio bivši visoki predstavnik Valentin Incko, imao sasvim jasnu namjeru da nadležnosti visokog predstavnika koje su prigrabljene na način kako su oni tumačili zaključke Bonske konferencije, prenesu na Ustavni sud BiH u trenutku kada funkcija visokog predstavnika više ne bude postojala. To je za bošnjačku stranu bio snažan podstrek da od Ustavnog suda BiH nastave da prave instrument za reviziju i rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma - rekao je Tadić.

Zbog toga gotovo već tri decenije i dalje imamo, kaže, mnoštvo kriza za čiji najveći broj je upravo odgovoran Ustavni sud BiH.

- Ovako, kada se to izgovori, može zvučati grubo, ali kada se pobroje krize koje su proizveli, onda je veoma jasno na šta se misli. Simboli entiteta, konstitutivnost naroda, imovina, odnos prema visokom predstavniku kao i mnoštvo drugih malih pojedinačnih odluka koje su uvijek bile usmjerene na to da se guši autonomija koju Republika Srpska ima po Dejtonu i da se samim tim ruši i taj sporazum u njegovim najvažnijim odredbama - poručio je Tadić.

Pravni predstavnik Republike Srpske Lazar Stjepanović podvlači da je taj sud u Sarajevu odavno politički organ koji donosi političke odluke kako bi ih uskladio sa nekim bošnjačkim aspiracijama.

- Kristijan Šmit, kada je uveo svoje nepostojeće krivično djelo prema kojem je suđeno i predsjedniku Republike Srpske, je tom odlukom samo još više zakomplikovao situaciju u BiH, ali je Ustavni sud BiH odlukama pokazivao da se ne rukovodi Ustavom, nego političkim ciljevima. Tu mislim i na odluku da izmijene svoja pravila i da sada mogu da odlučuju i bez sudija iz Srpske. I to je pokazatelj da im nije cilj da poštuju Ustav, već da donose odluke u skladu sa idejom o nekoj sutrašnjoj unitarnoj, centralizovanoj BiH - rekao je Stjepanović.

Dodaje da je zabilježeno i to da je prihvaćeno i mišljenje Venecijanske komisije o starosnoj dobi sudija, odnosno da tu funkciju mogu da obavljaju i sa navršenih 70 godina života, iako poslije tog rođendana, prema onome što piše u Ustavu, moraju u penziju.

- I po tome vidimo da su spremni da ispred Ustava BiH stave mišljenje neke komisije, a ne da poštuje naš Ustav BiH - zaključio je Stjepanović.

Naši sagovornici ukazuju na nespornu činjenicu da se Ustavni sud pretvorio u instituciju koja bi, slikovito rečeno, trebalo da pečatira ono što danas zovu "duh Dejtona", potpuno ignorišući njegovo slovo, odnosno ono što je napisano u sporazumu.

Upozorenje svijetu 

O Ustavnom sudu BiH i njegovom neustavnom djelovanju upozorava i Vlada Srpske i to Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija putem svojih redovnih polugodišnjih izvještaja koje šalje na tu prekookeansku adresu. Upravo je i u posljednjem dokumentu koji je poslat krajem prošle godine navedeno da je Ustavni sud BiH "koji je dužan da poštuje Ustav, trebalo da stavi tačku na ovakvo bezakonje i poništi nesporno neustavne mjere OHR-a".

- OHR-ove odluke su evidentno neustavne i OHR-ovim zakonima usmjerenim na centralizaciju BiH drsko se odbacuje federalna struktura. Umjesto da obavljaju svoju dužnost, većina sudija u Ustavnom sudu postala je pouzdana pečat-mašina za odobravanje OHR-ovih i drugih neustavnih inicijativa. Naime, oduvijek postoji sudijska većina koju čine dvojica sudija iz reda Bošnjaka koji na svaki način podržavaju centralizaciju i trojica stranih sudija koji glasaju po želji OHR-a. Kada se Ustavni sud jednom, 2006. godine, usudio da ospori odluku visokog predstavnika, tadašnji predstavnik je odgovorio tako što je poništio sudsku odluku i izdao zapanjujuću odluku kojom se zabranjuje svako sudsko preispitivanje koje na bilo koji način dovodi u pitanje bilo koju odluku OHR-a, čime je proglašeno da OHR uživa puni imunitet i neograničenu moć - navedeno je u izvještaju Vlade.

Prisustvo stranih sudija u Ustavnom sudu je, upozorili su ponovo, nespojivo sa suverenitetom BiH i demokratijom pa tako i članstvu u EU.

- Ne postoji nijedna suverena zemlja u svijetu čiji ustavni sud ima rezervisana mjesta za strane sudije, a kamoli sudije koje je imenovao neki stranac (predsjednik Evropskog suda za ljudska prava) bez njene saglasnosti. Javna je tajna da Ustavni sud godinama dobija instrukcije od OHR-a i drugih stranih elemenata - jedan je od zaključaka vlasti u Banjaluci gdje tvrde da je na snazi, uprkos tome što ga osporavaju, republički Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH iz polovine 2023. godine koji je posljedica odluke većine sudija da bez prisustva sudija iz Srpske, izmijene vlastita pravila o radu na osnovu kojih funkcionišu te omoguće zasjedanja i kada im ne može prisustvovati nijedan član kojeg bira Narodna skupština Srpske.

Zakon

Predstavnici vlasti u Srpskoj su istrajni u zahtjevu da bude usvojen zakon o Ustavnom sudu BiH koji bi propisao pravila rada, ali i definisao da samo domaći stručnjaci mogu biti sudije u toj pravosudnoj instituciji. Taj stav, za sada, ne dijele politički predstavnici Bošnjaka zbog kojih i nisu prolazili prijedlozi zakona koncipirani na takvim osnovama.