Jezivo: Časne sestre u septičku bacile stotine beba

Godinama, naime, kako piše BBC nije postojala nikakva dokumentacija, nadgrobne ploče ni spomen-obilježja koja bi upućivala na tragediju koja se dogodila u gradu Tuamu u zapadnoj Irskoj. Međutim, sve se promijenilo 2014, kad je lokalna istoričarka Ketrin Korles otkrila dokaze da je u nekadašnjoj septičkoj jami pokopano 796 djece.

Ekshumacija, za koju se očekuje da će trajati dvije godine, počinje u ponedjeljak, 14. jula. Bageri su već stigli na neuglednu travnatu parcelu uz dječje igralište na mjestu gdje je nekad bio dom za majke i djecu "Sent Meri's" (St. Mary's).

Prvo dijete umrlo još 1925. godine

Taj dom, koji su vodile časne sestre reda Bon Secours, između 1925. i 1961. primio je hiljade žena i djece. Mnoge žene zatrudnile su izvan braka pa su ih porodice odbacile. Nakon porođaja mnoge du bile prisilno razdvojene od svoje djece, a društvo ih je izolovalo.

Prema zvaničnim podacima, prvo dijete koje je umrlo bio je Patrik Derejn 1925., a posljednje Meri Karti 1960. godine. U tih 35 godina umrlo je još 794 djece.

Bivši irski premijer Enda Keni opisao je to mjesto kao "komoru užasa".

Čovjek čije je prezime Haverti, koji je prvih šest godina života proveo u domu, kaže da ga je doživljavao kao zatvor. Prisjetio se da su ih u školi odvajali od druge djece te su morali dolaziti 10 minuta kasnije i odlaziti ranije kako ne bi razgovarali s njima.

"Bili smo prljavština s ulice", rekao je.

Kaže da ga je ta stigma pratila ga čak i nakon što je pronašao porodicu koja ga je usvojila i kasnije stupio u kontakt s biološkom majkom.

Dvojica dječaka u igri otkrila kosti

Pomenuta istoričarka počela je istraživati istorijat doma 2005. godine kada je upisala kurs lokalne istorije. U početku je naišla na zid ćutanja - niko nije želio da sarađuje, a zvaničnih zapisa nije bilo.

Prvi konkretan trag dobila je od grobara koji ju je odveo na travnjak pokraj igrališta, gdje se nalazilo malo svetiliše. On je ispričao da su se 1970-ih dvojica dječaka igrala na tom mjestu i ispod betonske ploče otkrila rupu s ljudskim kostima. Vlasti su obaviještene, ali su rupu samo ponovo zatrpali.

Mnogi ljudi su tada vjerovali da su posmrtni ostaci iz vremena Velike gladi u Irskoj jer je pre doma na tom mjestu bila ustanova za siromašne i beskućnike u kojoj su radili u zamjenu za smještaj i hranu.

Međutim, Korles je znala da su žrtve gladi pokopane na označenoj parceli nedaleko od tog mjesta. Kada je uporedila stare karte, vidjela je da je područje bilo označeno kao "septička jama", a na jednoj karti iz 1970-ih netko je rukom dopisao "groblje".

Nakon toga je od matične službe zatražila popis sve djece umrle u domu. Očekivala je dvadesetak imena, ali se zaprepastila kad je saznala da je u pitanju gotovo 800 djece.

Dalje je pregledala sva poznata groblja u okrugu Galvej i susjednom Maju, ali nije pronašla nijedan grob. Došla je do zaključka da su posmrtni ostaci sve te djece najvjerovatnije ostali zakopani u septičkoj jami.

Kad je priča 2014. objavljena u svjetskim medijima, mnogi ljudi u Tuamu izrazili su nevjericu. No, javila se svjedokinja Meri Moriarti, koja je zokom 70-ih godina prošlog vijeka živela upravo pored nekadašnjeg doma.

Prisjetila se kako su djeca pronašla lobanju na štapu. Kad je otišla da provjeri to, upala je u rupu i ugledala "male svežnjeve, poređane jedan na drugi". Bili su zamotani u platna koja su pocrnila od vlage. Na pitanje koliko ih je bilo, odgovorila je: "Stotine."

Godine 2017. irska vlada potvrdila je nalaze iszoričarke. U probnoj ekshumaciji pronađena je "znatna količina ljudskih ostataka", od beba koje su umrle prije ili tokom poroda do djece stare tri godine. I da, to nije imalo nikakve veze s Velikom gladi. To su bila tijela sirote djeca iz doma.

Među onima koji se i dalje bore za istinu je Ana Jirigen koja je čitav život vjerovala da je hedinica, sve dok 2012. godine nije otkrila da je njena majka rodila i dvojicu dječaka. Džon je umro sa 16 mjeseci, a kao zvanični uzrok smrti navedeni su "urođena slaboumnost" i ospice.

Korigen je osnovala udruženje "Tuam bejbis femili grup" (Tuam Babies Family Group) kako bi ta djeca dobila dostojanstvo i glas.

"Sada znamo njihova imena. Znamo da su postojala", kaže.

Ekshumacija, prva takve vrste u svijetu, počinje, kao što rekosmo, sutra. Danijel Meksvini, koji vodi projekt i ranije je tražio nestale u Avganistanu, ističe koliko je postupak složen - kosti su pomiješane, a butna kost novorođenčeta veličine je prsta odraslog čovjeka.

"Moramo ih izvaditi iszuzetno pažljivo kako bismo imali šansu za identifikaciju", rekao je.

Za mnoge porodice to znači dugotrajno čekanje, ali i nadu da će konačno saznati istinu o braći i sestrama koje nikada nisu upoznali.