TROVAČI

Trovači su nekada bočice u kojima je otrov skrivali u rukavu.

Danas ih više ne kriju. Otrov se servira javno. Nema mirisa i boje, ali ima ozbiljne posljedice. Žrtve ostaju omamljene, zbunjene i podijeljene. U zemlji u kojoj su istina i laž postale roba, trovači su najtraženija „profesija“. Trovači se kreću uglavnom u blizini važnih političara ili onih koji su im vrlo bliski. I onih koji misle da su važni.

I nije problem u političarima, nego u onima koji ih okružuju, ili kako se to već voli reći – pogrešnim ljudima na pogrešnim mjestima. E, to su vam trovači. Oni neumorno truju javni prostor besmislicama, panikom, nezadovoljstvom, ubijeđeni da sipanjem tog otrova svuda okolo produžavaju svoj teško stečen mandat na mjestu do kojeg su stigli isključivo trovanjem. Trovači obitavaju u svim partijama. U vlasti i opoziciji. U koaliciji. Na svim nivoima.

Dok protivotrov stigne, često bude kasno, jer žrtve trovača lako i brzo, svjesno ili nesvjesno, gutaju svaku novu otrovanu laž, spin ili glasinu o svima i svakome. Trovači tako otrovom ubiju funkcije, svađaju koalicione partnere, a najgore od svega je to što trovači misle da truju političke protivnike, a zapravo ih hrane vitaminskim infuzijama.

Trovači su svuda. Na mrežama, u važnim institucijama, u kabinetima, po raznim portalima, a kad im se "redovno" radno vrijeme završi, onda se razmile po kafanama. Tu se, poštovani čitaoci, najbolje truje. Atmosfera je prava trovačka. A žrtve je, u opuštenom i pripitom stanju, najlakše omamiti i otrovati. Znaju to dobro trovači.

Truju i mediji. Itekako. Oni su posebna priča. Dok se zaklinju u profesionalizam, serviraju otrovne poluistine i laži. Samoproklamovani znalci i hemičari javnog mnijenja miješaju, mute i dodaju otrove, a publika guta sve što joj se servira. A kad se jednom otruje, tu pomoći nema. I tako, dok se utvrđuje koji trovač ima bolji otrov, čiji je jači i čiji ima duže dejstvo, vrtimo se u začaranom krugu između trovača i žrtve, i više ni sami ne znamo ko koga truje.

A žrtve trovanja, omamljene, vuku pogrešne poteze i bauljaju tako otrovane lažima i otrovnim savjetima.

A sami su krivi, jer baš su oni trovače pustili u svoju blizinu, vjerujući naivno da će uvijek prepoznati trenutak kada treba srknuti protivotrov.

A nisu. I neće. Jer su pustili trovače da truju - nekad zarad svog interesa, nekad zarad nekog tuđeg.

Zato se čuvajte trovača. Možda nije skroz kasno. Nisu ti trovači neki nevidljivi neprijatelji stigli sa strane, već vrlo, vrlo domaći. Trovanje ide kap po kap - sa skupštinske govornice, partijskih sastanaka, raznih portala i naslova. Gledate, trepćete i nadate se da ćete otrovne doze preživjeti.

A šta će biti sa trovačima, pitate?

Pa oni, kao i do sada, sjede na pogrešnim mjestima i u pogrešno vrijeme - ali na našu i vašu nesreću, uvijek u pravo vrijeme za sebe. I doziraju.

Pa ko preživi.