(NE)IZLAZAK

Pratite li sapunicu „vanredni predsjednički izbori“ ?

Izgleda se kraj nazire. A, druga sezona već je napisana. Vladajući su prvo rekli da na izbore neće ni pod razno jer ne igraju kako svira CIK. Publika koja sa pažnjom prati zaplet ove radnje od samog početka aplauzom je pozdravila tu principijelnost - kad eto ti nenadanog obrta: možda ipak izlazimo. Realno, kakva bi to bila serija bez naglog preokreta.

Molim za pažnju.

Do preokreta nije došlo tek tako. Primjećena su grupisanja sa tendencijom tajnih priprema izlaska na izbore onih koji su takođe tvrdili da neće pa im kako stvari stoje neko šapnuo da bi ipak trebalo, da ne kažem, da bi moralo.

Dio opozicije već na početku serijala svoju je šansu namirisao, samo što ispostaviće se vrlo brzo, ni sami sebi šansu nisu dali kandidujući za predsjednika političkog anonimusa ili ako hoćete ovim jezikom sapunice statistu dok im glavni glumci nemaju hrabrost da zaigraju sa glavnim zvijezdama serije u zadnjih nekoliko izbornih sezona.

Gdje nestadoše stranačke opozicione figure spremne da stanu na crtu mrskim im protivnicima?

Pa nije ih ni bilo. Osim u oštrim tvitovima i nastupima u medijima, ali uglavnom onim u drugom entitetu. Na vijest o imenu kandidata „državotvornog SDS-a„ za predsjednika Republike Srpske kojeg podsjećam Republika Srpska ima i to izabranog voljom naroda,taj narod se zblanut upitao ko je to. Uz dužno poštovanje profesoru iza kojeg bi smatra SDS trebalo da stane opozicioni blok, front ili kako god da se zovu za njega teško da će glasati i pola duboko podijeljene stranke koja ga je kandidovala. Ovakav zaplet, kažete, niste očekivali .

Ali nije to ništa, najzanimljivije tek slijedi .

Nakon što je SNSD proniknuo u zle namjere opozicije koja muti sa kim stigne u namjeri da, kako kažu, upropasti Republiku Srpsku i da šurujući sa muslimanima i sa crnim đavolima izabere Predsjednika Republike koji neće biti volja naroda nego volja onih koji ih instruišu, odluku o svom neizlasku odlučili su malo preispitati.

Ni u vladajućim redovima ne misle svi isto. Ni da treba, ni da ne treba. Kako ćemo pitaju se neki birati Predsjednika ako ga već imamo. Pa ne smjenjujemo li ga onda mi ? Kao u svakoj dobroj seriji glavna radnja se vrti oko velike porodice, a poznato vam je da u velikim porodicama o velikim događajima kada se svi skupe bude neslaganja zbog banalnih stvari, pa kako da ne bude po ovako krupnom pitanju.

Pa dobro.

Recimo, evo hipotetički, da su se dogovorili da uprkos svemu da spasu i Republiku i narod na mrske im vanredne izbore ipak izađu ko je taj ko će godinu dana biti vanredni predsjednik Republike Srpske. Redovnog, ne zaboravite, već imamo.

Iznenadili bi se kakvih je sve prijedloga bilo. I od koga. I ja sam.

To vam još ne mogu otkriti. Neće vam biti zanimljivo. Morate čekati kraj serije. I pomno pratiti radnju .Epizodu po epizodu.

Svi su spremni da pobijede - to im je zajedničko. To bar neće biti teško. Jer kako god zvijezda ovog serijala i glavna rola oko koje se sve i dalje vrti je Dodik. Harizmu Dodika imate ili nemate . A nemate je najčešći slučaj. Opozicija zato voli da ga mrzi , a glasači godinama vole da ga podrže. Opozicija kandidata traži več deset godina negdje između sopstvenih sujeta i kuloarskih sastajanja. Njihove istorijske šanse traju uglavnom jedan dan, jer im tačno toliko treba da ih upropaste. Teško je onda na tom mjestu predsjednika nakon dvadeste i kusur godina duge sezone zamisliti nekon drugog. Izgleda to ni dio opoziocije ne može zamisliti ako je suditi po izboru kandidata. Ostali se još ne izjašnjavaju. Ni da hoće ni da neće.

Svi se još sapliću o sopstvene izjave pitajući se naglas da li je bolji IZLAZAK ili (NE)IZLAZAK.

Ne zna se šta je veća ironija to što SNSD „neće“, a čini se da ipak mora ili opozicija koja čak i kad hoće ne zna kako. Zato svi i jesu tu gdje jesu .

I zato je ovaj naš (NE)IZLAZAK u političkoj triler seriji opstanak Republike Srpske zapravo jedna metafora: jedni se premišljaju hoće li drugi se trude, a ne znaju. Oni koji od početka prate seriju jasno im je da je sve loša režija i da je scenario napisan daleko odavde.

Sva naša demokratija tu je i napisana. Zato svi moramo čekati kraj sezone. Finalnu epizodu u kojoj je rasplet i novi zaplet u poslednjoj sceni kao najava još jedne sezone koja će nas prikovati da pratimo svaki korak i političke poruke glavnih i epizodnih glumaca.

Da ne zaboravim. Kad smo već kod izlaska izašla je nova vlada među narod. Prvi izlazak u Hercegovinu. Svi ti ministri dugo već ministruju i znali su oni gdje je Hercegovina, ali ih je ovaj novi Premijer odlučio onako „đuture“ povesti da im je i pokaže. Kaže vratiće vladu u narod. Sramota reći ćete da je vlada od naroda i odlazila, ali ako se vraća - dobro došla. Narod će joj tako u lice reći i šta treba i šta ne treba. Pa neka se nosaju. I te će epizode biti interesantne za gledanje. Pa ko dočeka drugu sezonu.

I dok pomno prate ovu našu napetu seriju jedni dramatizuju, drugi kalkulišu, treći se vječno nadaju milosti CIK-a i stranaca- eto ih izbori. Pitate: koji ? Pa oni redovni . Do tada je još svašta moguće.

Kao u svakoj napetoj političkoj triler seriji. Znate ono kada se iznenada pojavi neko koga niko nije očekivao i potpuno okrene tok serije.

U ovoj našoj i tok istorije.

Istoriju, bar bi tako trebalo, pišu pobjednici.

Jedni uvijek izlaze na izbore da pobijede , oni drugi da objasne zašto nisu. I tako iz sezone u sezonu.

IZLAZAK ili (NE)IZLAZAK - pitanje je sad.

Znate kako se ono kaže za pitanje na koje ni sami ne znate odgovor.

Šta god da odlučite pogriješićete. Tako se lakše donosi odluka.