Štrbac: Ubijeni su svi Srbi koji su u "Oluji" ostali na svojim ognjištima

Svi Srbi koji su zbog starosti, nemoći ili vjerujući u obećanje Franje Tuđmana da im se ništa neće dogoditi ostali na svojim ognjištima u "Oluji" i neposredno nakon nje su na najsvirepiji način ubijeni što je činjenica koju mnogi ne znaju ili previđaju, rekao je za Srnu Direktor Dokumentaciono informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac.

On je izjavio da je najmanje ljudi u "Oluji" poginulo u direktnim borbama i da se zna za poginule u granatiranju izbjegličkih kolona na Prijedorskoj i Petrovačkoj cesti, a da je sudbina onih koji su ostali i ubijeni u svojim selima i na kućnom pragu potvrda genocidne namjere.

"Ono što je ostalo to je ubijeno. Imamo brojku 1.903 stradalih u `Oluji` gdje je 66 odsto civilnih žrtava, a od toga 76 odsto starijih od 60 godina. To su oni koji su ostali i oni koji su povjerovali", rekao je on.

Štrbac je rekao da je "Veritas" godinama posvećeno istraživao i dokumentovao sve zločine i je ono što je evidentno da je hrvatska vojska u akciji "Oluja" i "postoluji" iza sebe ostavila "sprženu zemlju".

"Prije neki dan smo obilježili sjećanje na Grubore, gdje je na svirep način ubijeno šestoro starčadi. Na današnji dan prije 30 godina u Gošiću u kom tokom rata nikada nije bilo nikakvih ratnih dejstava ubijeno je devet civila. U Varivodama je 28. septembra u `čišćenju terena` ubijeno njih devet", rekao je on.

Štrbac, koji je Srni dao na uvid izvještaj, koji je prezentovao pred Međunarodnim sudom pravde je rekao da su u Hagu, kada je srpski tim dokazivao da je u Hrvatskoj počinjen genocid nad Srbima rekli da nije veliki broj ubijenih ni u Gruborima ni u drugim selima.

"Ali je suština u tome da su pobijeni svi koji su ostali tamo. Dakle, da ih je bilo hiljadu u Gruborima, bilo bi ih hiljadu ubijeno", kategoričan je Štrbac.

Prema njegovim riječima neki od ubijenih su povjerovali u Tuđmanovu laž da ih niko neće dirati, neko nije mogao krenuti zbog fizičkih i psihičkih osobina ili je mislio da nema gdje.

"Ovi koji nisu htjeli krenuti govorili su: `Ama neće mene! Nisam ništa kriv! Ja starac, nisam ratovao.. Neki su ostali da čuvaju ovce, neki da čuvaju kuću, drugi su zaista povjerovali jer se mogao čuti taj govor Tuđmanov. Na svakih pet minuta je ponavljano da se onima koji nisu okrvavili ruke garantuje lična i imovinska sigurnost i da im se ništa neće desiti, međutim desilo se itekako", rekao je Štrbac.

On je naglasio da su proteklih nekoliko nedjelja najtiražniji hrvatski mediji prenijeli njegovu izjavu da su Srbi Hrvatsku u "Oluji" napustili samoinicijativno, naglasivši da su ga interpretirali kako njima odgovara.

"Kažu, sami su otišli! Eto i Savo je konačno priznao! Pozvao ih je Milošević i Generalštab Vojske Republike Srpske. Ono što sam ja mislio pod `samoinicijativno` je da na hiljade Krajišnika uvidjevši da puca prva linija, a poučeno iskustvom ranijih ratova i prethodnih akcija, nisu htjeli čekati da im dođu u kuće, počnu ubijati djecu, silovati roditelje, žene, paliti... Izbjegli su zlu sudbinu. Oni koji su ostali su ubijeni", zaključio je Štrbac.

Jedno od mjesta masovnih likvidacija Srba u Hrvatskoj sa "Veritasovog" spiska je Donji Skrad kod Borilovića gdje su pripadnici hrvatske vojske 5. avgusta zaklali pet civila, među kojim četiri žene.

Pokolj je uspjela izbjeći Danica Dmitrović, ali su ubice došle i drugi dan, silovali je i bacili u bunar gdje se utopila.

U selima Komić i Poljice kod Korenice 12. avgusta hrvatski vojnici su ubili šest civila, među kojim pet žena, a neke od žrtava zapalili zajedno sa kućama.

U Glogovu kod Gračaca 7. avgusta su ubijena četiri civila, a u Uzdolju kod Knina njih sedam. Bilo je predviđeno da budu odvedeni u kamp UN-a u Knin, ali je vojnik, koji je ostao da ih čuva ispalio rafal u njih dok su sjedili.

U Doljanima kod Otočca je u danima između 5. i 9. avgusta ubijeno 12 ljudi, od toga sedam žena i većina ih je zapaljena sa kućama.

U selima Zrmanja /zaseok Gydyra/, Nadvrelo i Palanka kod Gračaca u toku avgysta 1995. pobijeno je najmanje 12 lica.

Pripadnici XV-a su 6. avgysta 1995. yšli u y selo Golybić kod Knina i y "čišćenjy" pobili najmanje 15 mještana, yglavnom y njihovim kyćama ili dvorištima.

Hrvatski vojnici su 5. avgusta 1995. zaystavili u selu Radljevac, pred kyćom Đyre Dobrijevića, traktor sa sedam mještana sela Golybić, svi civili, međy kojima su bile tri žene koji su krenyli u egzodys i sve ih pobili vatrenim oryžjem, a dan kasnije u akciji "čišćenja" Radljevca ubili tri civila.

U Mokrom Polju kod Knina je 6. avgusta ubijeno najmanje šestoro civila, a 7. avgusta su hrvatski vojnici yšli y kyćy Obrada Popovića y Mokrom Poay i ybili njegovy ženy Stany i mentalno zaostalog sina Mirka, a Obrada propycali kroz glavy, ali je ipak preživio.

Pripadnici UNPPOFOP-a su 1. septembra 1995. pronašli y Mokrom Poay y aytomobily marke „Fićo” ybijeny staricy Savy Babić ypycany y glavy.

XV je 6. i 7 avgysta 1995. napala i yšla y celo Lyščani kod Petrinje i tom prilikom ybila najmanje 11 lica, od kojih 10 civila, koji sy ostali y svojim kyćama dok je 7.i avgusta u selu Šaš kod Siska ubijeno najmanje šest civila.

U Kijanima kod Gračaca 4. avgusta je ubijeno 14 civila, a selo je porušeno i popaljeno.

U zgradi Osnovne škole u Dvoru na Uni 8. avgusta je masakrirano 9 civila koji su prethodno ovdje prebačeni iz Psihijatrijske bolnice i Doma za starija i nemoćna lica u Petrinji. Zločin je počinjen u prisustvu danske jedinice UNKRO-a, koja nije reagovala jer su, prema mandaty imali ovlašćenje da oryžje ypotrebaavajy jedino y slyčajy da su oni direktno napadnyti i ygroženi.

U izbjegličkoj koloni na cesti izmeđy Gline i Dvora - mosta na Uni na različite načine , najviše od HV-a, a djelimično i zajedničkim djelovanjem XB i pripadnika Petok korpusa ABIX, ybijeno je najmanje 189 ljudi , najviše sa Kordyna i Plaškog u Lici, od kojih je više od dvije trećine civila.