Mesić: Samo slijepac može negirati genocid nad Srbima

Stipe Mesić, bivši hrvatski predsjednik i saradnik Franje Tuđmana, ističe da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ izvršen genocid na Srbima i da samo slijepac to može negirati.
"Nepominjanje Holokausta i genocida nad Srbima ne smeta samo onima koji promovišu neoustašku politiku. Organizovano je nekoliko koncentracionih logora, poubijana su cijela sela, očišćeni cijeli prostori... I kad doglavnik ustaškog pokreta Mile Budak iznese politički dekret: `trećinu pobiti, trećinu raseliti, trećinu prekrstiti`, ako to nije genocid - onda ne znam šta je", ističe Mesić u intervjuu "Novostima", samostalnom srpskom nedjeljniku u Hrvatskoj.

Mesić navodi da mladi moraju znati "strašnu istinu koja se dogodila u Jasenovcu kako se nikad više takvo ljudsko zlo ne bi dogodilo".

"Mladi moraju znati da u NDH nije postojao samo jedan koncentracioni logor Jasenovac, nego je postojalo i Jadovno, koji čak nije bio logor okružen žicom, već čisto gubilište, postojali su dječoji logor Sisak, Jastrebarsko, logor Danica, Stara Gradiška...", napominje Mesić.

Prema njgovoj ocjeni, "u Jasenovcu, ispred Kamenog cvijeta, u toj zlokobnoj i mučnoj tišini, mora se znati, mora se glasno izreći koja je to ideološka orijentacija današnje /hrvatske/ države".

"Jesu li ustaše ipak bili dobri momci? Ili ipak nisu? Koji su narodi i zašto stradali u Jasenovcu? Službeni govori u Jasenovcu bili bi odraz naše kulture sjećanja, suočavanja nas sa samima sobom, našeg civilizacijskog puta", smatra Mesić.

On ukazuje na pojavu neoustaštva u Hrvatskoj "kada se mladi ne libe da splitskim ulicama koračaju dozivajući Hitlerovih saveznike sa `ajmo, ustaše` ili u Imotskom glasno, masovno uzvikuju ustaški pozdrav".

"Moramo priznati da su neoustaške pojave u društvu otišle izvan svih kontrola. I ne znam dokle će to ići", upozorava Mesić.

Bivši hrvatski predsjenik u dva mandata i predsjednik Hrvatskog sabora tokom sukoba devedesetih, objašnjava da su i njemački logori bila gubilišta, ali da se nije umiralo na isti način.

"U Aušvicu je bilo industrijsko ubijanje ljudi, a u Jasenovcu najbrutalniji način ubijanja – maljevima, noževima.

Iznad koncentracionog logora u Jasenovcu pisalo je: `red, rad i stega` i ljudi su mislili da će tu raditi, zaista su se nadali da će biti spašeni, jer su ubijani i po svojim selima, po dolasku, na putu do Jasenovca", naglašava Mesić.

Pokušaji izjednačavanja i dovođenja u bliski kontekst Blajburga i Jasenovca, te pravljenja Blajburga "najvećom tragedijom hrvatskog naroda" je, smatra Mesić, "čista, besramna revizija".

"Blajburg je bio samo kapitulacija kvislinške vojske koja je bila na strani fašizma s najvećim opterećenjima brutalnih, ratnih, ustaških zločina koje ljudski um teško može pojmiti", zaključuje Mesić.