Prvo liturgijsko proslavljanje novomučenika rmanjskih u manastiru Rmanj

U Hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca u manastiru Rmanj danas su prvi put liturgijski proslavljeni prepodobnomučenici i mučenici rmanjski, a svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit bregalnički Ilarion.

Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Sergije podsjetio je da su ove godine na Svetom arhijerejskom saboru kanonizovani prepodobnomučenici i mučenici rmanjski, čija se sva imena ne znaju, ali su poznata imena pojedinih monaha koji su tu bili strašno mučeni za vrijeme Osmanske imperije.

"Tu su i svi mučenici, ljudi koji su ovdje stradali i služili ovoj svetoj obitelji, tako da se danas radujemo skromnom sabranju da obilježimo prvi put praznik koji je unesen u kalendar. Ako Bog da, od sljedeće godine 10. septembar biće dan prepodobnomučenika i mučenika rmanjskih ove sveštene obitelji, koja je kroz vijekove sama po sebi stradala", rekao je vladika Sergije novinarima.

Prema riječima episkopa bihaćko-petrovačkog, manastir je sam po sebi mučenički jer je mnogo stradao, paljen je, uništavan i 1944. godine do temelja srušen, ali je od sedamdesetih godina do danas obnavljan.

"Prošle godine smo imali osveštanje manastira, a posebno se radujemo što imamo drage goste, našeg vladiku Ilariona, koji nas uvijek blagosilja i dočekuje, a evo i mi njega po drugi put, bio je sa nama i na osveštanju, a i danas se radujemo sa njim", naveo je vladika Sergije.

Episkop Sergije je rekao da se u manastiru Rmanj nalazi i dio moštiju Katarine Branković.

"Ona je skončala svoj život u selu Konče kod Strumice u manastiru Svetog arhiđakona Stefana, tu je ona kod svoj sestre, koja je bila sultanija Mara, provela svoje zadnje dane i tu se upokojila. Imali smo Božiji blagoslov da nakon 530 godina i više dobijemo dio njenih moštiju, koje se nalaze u manastiru zajedno sa moštima svetih rmanjskih mučenika", naglasio je vladika Sergije.

Protođakon Nemanja Reljić kazao je da je po predanju od 1443. godine manastir izgradila Katarina Branković, kćerka srpskog despota Đurđa Brankovića.

"Od samog svog početka manastir je vrlo kratak istorijski period bio u svojoj cjelovitosti materijalnoj. Uvijek je tu bilo neko rušenje, stradanje, progoni monaštva, onih koji su živjeli u manastiru, i ti progoni su trajali svakodnevno", podsjetio je Reljić.

On je naglasio da je ova tromeđa, gdje je manastir smješten, bila veoma nezgodna kroz vijekove, zato što su se ovdje preplitale državne granice i različite struje, piše Srna.