Danas slavimo Prepodobnu Efrosiniju: Svetiteljku koja je odabrala monaštvo umjesto braka

Efrosinija je bila ćerka bogatog i znamenitog čovjeka Pafnutija iz Aleksandrije, molitvom od Boga isprošena. Njeni roditelji vaspitali su ćerku u Hristovoj vjeri. Pošto nije htjela da stupa u brak mlada Efrosinija, da bi se sakrila od svog oca, preobukla se u muško odijelo i prijavila se igumanu jednog manastira kao evnuh cara Teodosija s imenom Izmaragd. Iguman ga je primio i predao na rukovodstvo duhovniku Agipitu.

Svojim postnim i molitvenim podvigom Izmaragd je brzo prevazišao sve monahe u tom manastiru. Kada je navršeno 38 godina teškog podviga posjetio je Pafnutije taj manastir, i iguman ga je uputio Izmaragdu na molitvu i utjehu. Izmaragd je poznao Pafnutija a Pafnutije nije poznao Izmaragda. Kada je otac ispovijedio svoju tugu za izgubljenom ćerkom, Izmaragd, mu je rekao da ne gubi nadu, jer će još u ovom životu vidjeti svoju ćerku, i zamolio ga da opet k njemu dođe kroz tri dana. Kada je Pafnutije opet došao Izmaragd je ležao na samrtnoj postelji. Tada je samrtnik rekao Pafnutiju: ja sam Efrosinija, tvoja ćerka; ti si otac moj! Otac dugo nije mogao da dođe sebi od užasnog iznenađenja.

Kada je izdahnula blažena Efrosinija, otac njen je ridao nad njom. Pošto je sahranio svoju ćerku, Pafnutije je i sam stupio u taj manastir, i uselio se u keliju svoje upokojene i svete kćeri. Poslije 10 godina podviga upokojio se u Gospodu i Pafnutije sveti.

Sveti Sergije Radonješki

Veliki podvižnik i svetilnik ruske crkve. Rodio se 1313. god. u Rostovu od pobožnih roditelja Kirila i Marije. Po smrti roditelja Vartolomej – tako mu je bilo kršteno ime – zamonašio se i osnovao obitelj sv. Trojice u šumama Radonežskim. Tihi i krotki sluga Božji znao je samo za trud i molitvu. Zbog njegove čistote srca udostojio se dara čudotvorstva, pa je i mrtve vaskrsavao imenom Hristovim. Više puta javila mu se Sveta Bogorodica. Kneževi i vladike dolazili su k njemu radi savjeta. Blagoslovio je kneza Dimitrija Donskog i predskazao mu pobjedu u ratu za oslobođenje Rusije od Tatara.

Prozirao je u ljudska srca i u događaje na daljini. Obitelj njegova napunila se monasima još za njegovog života, i kroz vijekove i vijekove služila je jednim od najglavnijih centara duhovnog života i čudesa Božjih. Sveti Sergije upokojio se 1391. god. Posle smrti javljao se više puta raznim licim.

Tropar (glas 4):

Kao podvižnik vrlina i istiniti vojnik Hrista Boga, podvižavao si se protiv strasti u ovome životu, bivši u pojanju, bdenju i postu uzor tvojim učenicima. Zato se i uselio u tebe Presveti Duh, čijim si dejstvom svijetlo ukrašen. I pošto imaš slobodu pred Svetom Trojicom, moli se za stado tvoje koji si sabrao mudro. I ne zaboravi ono što si obećao, da posjećuješ djecu tvoju, Sveti Sergije, oče naš.