Ovo je bio najveći cunami u istoriji

Iako bez većih posljedica, današnji događaj podsjeća na jedan od najnevjerovatnijih prirodnih fenomena u savremenoj istoriji - megacunami koji je pogodio obalu Aljaske 1958. godine.

Zabačeni fjord Lituja Bej, 9. jula 1958. godine, pogodio je zemljotres magnitude između 7,8 i 8,3 Rihtera, a ono što je uslijedilo zapanjilo je i naučnike i stanovništvo.

Potres je izazvao ogromno klizište, a oko 30 miliona kubnih metara stijena i leda palo je u frojd Gilbert i izazvalo nezamislivo snažan talas.

“Vodeni zid” je dostigao visinu od čak 524 metra i uništio čitavu šumu duž obale. U trenutku udara, u zalivu su se nalazila tri ribarska broda, a jedan je potonuo sa dvoje nastradalih, podsjeća Telegraf.

Nakon tog događaja, naučnici su uveli termin “megacunami” kako bi razlikovali ovakve ekstremne talase izazvane klizištima od klasičnih cunamija prouzrokovanih podvodnim zemljotresima.

Inače, Lituja Bej je poznat po svojoj geomorfologiji - strme padine i uzan fjord stvaraju idealne uslove za razornu silu u slučaju urušavanja tla.

Više od šest decenija kasnije, tragovi zastrašujućeg talasa i dalje su vidljivi na padinama fjorda, a ovo područje ostaje simbol nepredvidive snage prirode.

Cunami može izgledati kao iznenadna poplava ili "zid vode" i teško ga je predvidjeti.

Nastaje kada dođe do iznenadnog pomjeranja okeana - na primjer, usljed zemljotresa, vulkanske erupcije ili klizišta. Takav poremećaj pokreće ogromne količine vode koje se zatim šire kroz okean u svim pravcima.

Prema podacima američke Nacionalne meteorološke službe (NWS), ne izgledaju svi cunamiji isto, niti se ponašaju jednako - jedan isti cunami može se na jednoj obali osjetiti blago, a na drugoj izazvati katastrofu.

U dubokom okeanu cunamiji su teško uočljivi, ali se kreću izuzetno brzo. Kako se približavaju kopnu, usporavaju, ali rastu u visinu. Po dolasku na obalu, talasi cunamija mogu "izgledati kao brzo nadolazeća poplava ili zid vode", navodi NWS. Ponekad se more prvo povuče, kao pri oseki, prije nego što puni udar cunamija pogodi kopno.

Cunami takođe nije samo jedan talas, već niz talasa koji mogu zaplaviti obalu, povući se, pa ponovo poplaviti tokom više sati.

Prema podacima NWS -a, veliki cunami može zaplaviti niske priobalne oblasti i više od 1,5 kilometara u dubinu kopna.