Tajna stara skoro vijek: Otvoreno zapečaćeno pismo čehoslovačkog lidera

Češki istoričar Luboš Velek prisustvovao je današnjem otvaranju pisma prvog predsjednika Čehoslovačke Tomaša Masarika, a u intervjuu za češke medije govorio je o prvim utiscima nakon analize dokumenta.

Nakon 20 godina čekanja, koliko je pismo stajalo u arhivi, ono je danas konačno otvoreno, a Velek ističe kako su se bojali da će u njemu biti nekih banalnosti. Međutim, to nije bio slučaj.

– Pismo nije datirano, ali čini se da je napisano 1934. godine, kada je Masarik bio paralizovan od svog prvog moždanog udara. Čak i tada je očekivao da neće preživjeti napad i da će umrijeti. Umro je tri godine kasnije, ali je već bio u vrlo lošem zdravstvenom stanju. Bio je paralizovan na jednoj strani tijela, nije mogao govoriti. Ubrzo nakon napada, ponovo je izabran za predsjednika. Imao je problema čak i s polaganjem predsjedničke zakletve. Počeo se pojavljivati ​​u javnosti s rukom koja mu je visila u zavoju jer je nije mogao kontrolisati – ističe istoričar.

Novinare je posebno zanimala rečenica koju je Masarik upotrijebio u kontekstu Nijemaca

– „Dajte im ono što zaslužuju, ali ne i više“.

– Objašnjavam to time što je on imao osjećaj za realnost u Čehoslovačkoj. U njoj ih je bilo 3 miliona, vrlo velika manjina. Štaviše, to je ekonomski vrlo jaka manjina. I što je najvažnije, to je dio stanovništva koji je društveno vrlo napredan i kulturan. A istovremeno ima veze sa susjednom Njemačkom. Masarik je sve ovo uzeo u obzir, odnosno da je bilo potrebno postići neku vrstu sporazuma s Nijemcima. A Čehoslovačka je imala veliki dug prema sporazumu s Nijemcima – pojašnjava Velek.

Pismo takođe otkriva i Masarikov humor

„Napisao je: ‘Ljudi se boje smrti, ali to nije ništa čega bi se trebali bojati. Samo morate kupiti novu odjeću’.

– Možda je to pomalo pomalo smiješno, ali je jasno da je želio svečanu sahranu. Takav bi trebao biti šef države – ističe Velek.

Dio pisma govori i o krađi, a tu se takođe spominju Nijemci. Masarik ističe: „Nijemci imaju određenu iskrenost, ali kradu još više’.

– Čuli smo samo segment cijelog dokumenta. Masarikov moto je bio „ne boj se i ne kradi“. Treba reći i da se u Češkoj oduvijek mnogo kralo. Na primjer, imamo statistiku o krivičnim djelima iz 19. veka, gdje imovinski kriminal očigledno dominira u Češkoj, ali možda na štetu nasilnih aktivnosti, poput ubistva. Na primjer, austrijske zemlje su nas u tome pretekle – ističe istoričar.

Na kraju, rekao je kako je Masarikovo pismo ujedno i moralna lekcija, te se posebno osvrnuo na rečenicu:„Ljudi vole biti glupi, ali im nemojte olakšavati stvari, svađajte se s njima“.

– Postoji moralistički naglasak tipičan za njega. Postoji moralna lekcija – ne kradi i ne boj se – i kritika demokratije. Ona je ono što jeste, i nažalost je puna glupih, neobrazovanih ljudi, a političari moraju s tim raditi. Pitanje je da li se tome udovoljavati ili pokušati njegovati glupe i neobrazovane građane. I to je bezvremenska dimenzija Masarikovih posljednjih riječi – zaključio je.